Nedavno organizirana javna tribina s temom HRT-a iznjedrila je jedinstvenu misao o tome kako je zapravo nemoguće definirati „javni interes“. Slažemo se. Baš zato HOO u Javnoj raspravi o programskim obavezama HRT-a zastupa interese hrvatskoga sporta, a ne neke nedefinirane „javne interese“. Iako je HRT prije 8 godina jednostrano raskinuo suradnju s HOO-om, nadamo se da je došlo vrijeme da čvrste odnose ponovo uspostavimo na najvišoj razini i da se borimo da vratimo hrvatski sport i TV prava na njega u granice Hrvatske, a onaj koji je tu da unaprijedimo kroz kvalitetnu promociju.
Naime, HRT u svojim zakonskim obavezama ima na nekoliko mjesta spomenut sport, ali i premijski sport koji ne bi smio prelaziti 10% ukupnog emitiranja sporta. HOO svakako želi naglasiti potrebu za većim postotkom hrvatskoga sporta i u programu HRT-a, jer tome tako nije. Npr. u 2016. godini HTV je u prijenosima emitirao 13500 minuta (225 sati ili 100-tinjak utakmica) samo nogometa! Ako znamo da u toj kvoti nije bilo hrvatskoga nogometa, jer HRT nema prava emitirati hrvatski nogomet (osim reprezentacije, što nam je iznimno drago), namećee se logičan zaključak da se radi o stranom i SKUPOM premijskom sportu/nogometu. Ujedno, to je četvrtina ukupnog sportskog programa HTV-a!? HOO mora pitati zbog čega se toliko programa i novaca troši na skupi premijski nogomet, a ne na domaći sport, čije je praćenje u programskoj osnovi obaveza HRT-a? Ako se vratimo na početak i „javni interes“, jasno je da je svakome, a posebno HRT-u „javni interes“ zapravo kvalitetan program. Slažemo se s time i zato nudimo jednostavno rješenje. Naime, niti bi bilo logično, niti normalno, a niti potrebno HRT–u zabraniti premijske događaje, pa ni u sportu, ali baš zato nudimo jednostavnu formulu kako Hrvatskoj i hrvatskim građanima vratiti hrvatski sport na ekrane. Prvo, zbog sportaša ali i zbog svih građana RH treba se podsjetiti da kroz pristojbu plaćaju HRT i da imaju zbog toga pravo vidjeti i hrvatski sport, odnosno i one sportske događaje izvan granica RH, koje su u zanimanju hrvatskih građana. No, važno je znati da isti ti građani kroz različite porezne formule zapravo plaćaju i hrvatski sport i da i zbog toga također imaju pravo, a ako ćemo iskreno – i obavezu, vidjeti hrvatski sport koji ionako plaćaju, na nenaplatnim platformama, odnosno zemaljskim televizijama. No, kako su prava za viđenije hrvatske sportove (nogomet, košarka, rukomet i vaterpolo) gotovo u cijelosti na naplatnim platformama, s vlasništvom izvan Hrvatske, dakle hrvatski ih građanin mora dodatno plaćati, HOO je stava da to treba prekinuti. Suradnja HRT-HOO u toj sferi može pomoći na vrlo jednostavan način.

e-max.it: your social media marketing partner