Ovaj bih tekst baš mogao nasloviti “iz dnevnika jednog novinara”…

 

Sjedim u jednom rimskom restoranu. Pored mene je Nigerijac, uz njega 2 Kineza, pa Japanac, Korejac, Talijan, oko nas još 20-ak kolega sportskih novinara iz cijeloga svijeta. Rasprava je o svemu i svačemu, ponajviše o tome kako kolega iz Rusije, Nikolaj, nije došao na večeru. Teško mu je. Međunarodni olimpijski odbor je upravo suspendirao Ruski olimpijski odbor, drugim riječima opalio pljusku, ma šamarčinu od koje zvoni u ušima, Rusiji, ali Rusiju nije “ubio”, kao što su neki očekivali i priželjkivali. No, stvar treba gledati i iz perspektive MOO-a. Kako zauvijek izbaciti jednu moćnu i veliku Rusiju iz olimpijskog pokreta? Pa to bi bio šamar samome sebi. Izbaciti Ruse s olimpijskih igara je kao da iz vina izbacite - grožđe. A opet, trebalo je ostati dosljedan nekom stavu o očuvanju “čistog” sporta i borbe protiv dopinga. Svejedno, Nikolaju nije lako, treba to novinarski “provariti” i napisati neku kolumnu, iz dalekog Rima, u večeri koja je imala sasvim drugi prizvuk. Nikolaj će još dugo biti budan….
Okrećem neke webove domaćih glasila. I nisam baš siguran jesu li uopće pročitali originalnu vijest, koju je širom svijeta odaslao Međunarodni olimpijski odbor. Naime, u svima se na vrhu kočoperi naslov “Izbačena Rusija….”. Nije. Suspendiran je Ruski olimpijski odbor, nekoliko visokih ruskih sportskih dužnosnika je dobilo zabranu ulaska u olimpijska borilišta i MOO, jedan je izbrisan iz jedne od MOO komisija. Nije, pobogu, izbačena Rusija!!!! Rusi, zapravo, smiju nastupati. Rusija nije izbačena. Ponavljam - suspendiran je Ruski olimpijski odbor. To nije isto. Svi ruski sportaši će u Pjongčangu smjeti nastupati pod imenom “Olimpisjki sportaš Rusije”, jedino im se neće dizati zastava Rusije niti se na zlatnim postoljima neće slušati ruska himna. No, već u imenu ostaje Rusija, po prvi put u povijesti olimpijskog pokreta i različitih “nezavisnih reprezentacija”. Nikad do sad nisu “nezavisni” imali svoje ime u popisu onih koji nastupaju…
To je, morate priznati, velika razlika. Prevelika da bi se ovako lako prevodila ili paušalno tumačila. Osim ako nije s namjerom tako napravljeno. S lošom namjerom. Kad je prije nekoliko dana u Zagrebu bio Thomas Bach, predsjednik MOO, suhoparno se držao odgovora na pitanje o Rusiji kako će se “odluka donijeti 5. prosinca”, nije htio ništa tumačiti. Možda tad još nisu imali ovu doista neuobičajenu kombinaciju u planu - suspendirati Ruski olimpijski odbor, a zapravo dopustiti Rusima nastup pod imenom Rusije (“olimpijski sportaš Rusije”), no iz olimpijskih struktura zbrisati neugodne Žukova ili Černjišenjka. Čak nam je, za onim rimskim stolom, malo prije tiramisua, palo na pamet da je to napravljeno u dogovoru s Putinom. Teško je tako nešto dokazati, no Bach je ovim činom izvukao najboljeg sebe u najgorog situaciji u kojoj se predsjednik MOO uopće može naći. Ovom odlukom, naime, nakon Pjongčanga se Rusiji otvaraju vrata olimpijskog pokreta i Tokio dočekuju kao i svi ostali, ravnopravno, sa svojom himnom i zastavom.
Nepravedno je i glupo osuđivati samo Ruse za nešto što je globalni fenomen, pa je sasvim jasno da se radi o posebnoj taktičkoj igri velikih politika u kojoj je Rusija izgubila veliki dio svojih pješaka i barem jednog topa, no kraljica i kralj su još u dobroj poziciji. U toj taktici je potpuno nevažan bio povod, jer je više nego očito da je doping iskorišten za cjeloviti i kompletni napad na Rusiju, ruski sport, olimpizam, a zapravo kao napad na Putina, njegovu politiku i odnose Rusije prema zemljama s kojima već jesu u dobrim vezama ili tek žele ojačati veze. Da, veliki Vladimir će sigurno odgovoriti, no pitanje je kako. Ako je znao kakva će odluka biti i ako se s njom složio, odgovor će biti tipično ruski, bahat, ali bez posljedica. Bit će tu i teških riječi, možda i koja prijetnja, ali Rusi će ići na ZOI. Bude li situacija drukčije protumačena u Kremlju, onda je Putin jako opasan, ne mogu ni procijeniti što će sve uraditi, no svakako će ostaviti kompletnu reprezentaciju kod kuće. Ipak, on nije glup i ako u ovom rješenju ne vidi kraj dubokog i mračnog tunela u koji su različiti politički lobiji gurali Rusiju, onda ću se jako začuditi.
Što sad?
Ništa, kao i prije, jer mi ionako nemamo što za reći u ovoj igri, koju pred nama igraju veliki dečki. I pojesti taj tiramisu….
JURA OZMEC

e-max.it: your social media marketing partner