Ne znam za vas, ali mi se smrkne pred očima kad čujem primitivce po tribinama kako zvižde tuđoj himni. To je baš odvratno, a daje dojam kako smo svi u Hrvatskoj takvi. Nikakve isprike tipa “pa i oni su nama zviždali” ne mogu oprati ljigavost situacije. Da, znam, odmah će reagirati primitivni predvodnik i napasti me kako umjesto da slavim nacionalni uspjeh i ponos, ja sad izvlačim nekakav “minorni incident nekolicine”. Da, tako se oni brane, kako je to minorno, kako je to “šačica navijača”, kako oni zapravo “reagiraju na nepravdu”, a uopće nije tako. Onaj tko zviždi tuđoj himni ili zastavi je primitivac.

Neodgojeni primitivac. A i meni je, naravno, i te kako drago da Hrvatska putuje u Rusiju na svjetsko prvenstvo. Zanima me jedino hoće li ih sad predložiti odmah za momčad godine? Ne bi bilo prvi put da nogometaši odnose titulu momčadi godine samo zato jer su se plasirali na svjetsko prvenstvo. Ove godine, naime, ako nogometaši budu predloženi, loše se piše vaterpolistima koji su, ako ste zaboravili, već svjetski prvaci. Pobijedili su Srbiju u polufinalu, Mađarsku u finalu. No, možda sam zbrzao, možda bude pameti u tim prijedlozima, a možda bude pameti i u glavama onih koji budu glasali. Kao što je netko pametan osmislio koncept po kojem se svim olimpijcima na svijetu uz ime i prezime dodaje i oznaka “oly”. Nešto poput “dr” za doktora, ili “mag” za magistra i sično. Da se zna da je netko bio olimpijac. Da je dosegao najviše što može u svojoj sportskoj karijeri. Baš je neki dan u Lausanni prvu službenu titulu olimpijca dobio Thomas Bach, predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora. Ne, nije dobio titulu oly. jer je predsjednik olimpijskog odbora, nego zato jer je nastupio na Igrama u Montrealu u mačevanju; čak je i medalju uzeo.

Uskoro nam Bach i ponovo stiže u Zagreb, na Kongres Europskih olimpijskih odbora, pa se nadam da ću imati prilike pitati ga koliko je ponosan na tu titulu - olimpijac. Zvuči nadmoćno, zar ne? A uz taj službeni naziv svaki bivši, naravno i budući, olimpijac dobija e-poštom poseban certifikat, koji si može lijepo isprintati i staviti na zid. S uvjerenjem Svjetske udruge olimpijaca. Lijepo, zar ne? Ne znam koliko o tome za sada znaju u Hrvatskom klubu olimpijaca, ali i njima će, hrvatskim olimpijcima, valjda značiti dosta. U Hrvatskoj, naime, olimpijce doživljavaju samo kad osvoje medalje. Zlatne, po mogućnosti. Svi ostali su u Hrvatskoj nepoznati, necijenjeni, zaboravljeni. Da nema knjiga Jurice Gizdića o svim hrvatskim olimpijcima, za neke ne bismo ni znali. S ovim službenim činom dodavanja titule olimpijca imenu i prezimenu, baš kao označavanje stupnja obrazovanja, sve bi se moglo podići na višu razinu razumijevanja, posebno u javnosti. Govorim prvenstveno o hrvatskoj javnosti, ali i šire.

Dođete nekome na razgovor, a na vratima mu osim imena i prezimena i recimo oznake “prof.” stoji još i oly. Olimpijac. Drukčije ćete ga doživjeti, zar ne? Pozitivnije, bogatije, ponosnije. Olimpijac, dobro zvuči. Možda tada neće neinformirani unutarpolitički komentatori hrvatskih tiskanih medija napadati sportaše u potpuno promašenim eskapadama o državnim financijskim odvajanjima za sport i sportske uspjehe. Ipak, moram neke stvari ovdje napomenuti. Siguran sam da će i najuspješnija naša olimpijka, Janica Kostelić, s ponosom dodati ta tri slova svom imenu i prezimenu. Zaslužila je. Samo, ako je točno ono što mi je mala ptičica rekla, bit će to i pomalo čudno, baš sad. Naime, kaže mi ptičica da Janičina administracija radi baš sve kako bi u novom prijedlogu Zakona o sportu potpuno marginalizirala Hrvatski olimpijski odbor, doslovce ga pretvorila iz “najviše nevladine udruge koja skrbi o razvoju sporta u Republici Hrvatskoj” u agenciju za kupovanje avio karata za odlazak na olimpijske igre. Kako i dalje iz te administracije nema službenih podataka o nacrtu novoga zakona, iako je moj poziv za gostovanje na SPTV-u konstantno otvoren, vjerujem da je ptičica u pravu. I vidim naslov u novinama: “Janica Kostelić, oly. marginalizirala olimpijski odbor”. Vidjet ćemo. Snagu hrvatskoga rukometa, ne samo na terenu, nego i u organizacijskom smislu Svjetska rukometna federacija očito cijeni. Predsjednik našega saveza, g. Tomislav Grahovac, eto, baš je na Kongresu IHF-a u Antalyji imenovan predsjednikom Arbitražne komisije IHF-a. Za uglednog hrvatskog odvjetnika još jedan dokaz kvalitete HRS-a, ali i njegove odvjetničke karizme.

Potvrđen je i novi mandat Hassanu Moustafi, dosadašnjem predsjedniku IHF-a. I sad zamislite, tako visoko plasirani u svojoj svjetskoj organizaciji, obojica bivši igrači, obojica pravnici, a niti jedan si uz ime neće moći staviti dodatak “oly.”. Olimpijac. Nisu nastupili na olimpijskim igrama. S druge strane, baš potaknut lijepim i dugovječnim, kvalitetnim plivačkim mitingom “Mladost” ovoga vikenda na bazenu uz Savu, palo mi je na pamet kako će Miloš Milošević, hrvatska plivačka legenda definitivno moći nositi taj dodatak uz ime, oly. Olimpijac. Nije ga bilo na Igrama u Barceloni, kad je bio najjači, jer su mu tada prebrojavali krvna zrnca, ali je bio kasnije, u Atlanti i u Sydneyu, pa može nadopisati taj oly. uz svoje ime. Olimpijac.

 JURA OZMEC

e-max.it: your social media marketing partner