Pejurativno
13/11/18

Pejurativno

Ponovo smo na SPTV-u imali uživo nastup svjetskoga prvaka iz Hrvatske. Radi se o karateu, novom olimpijskom sportu, na Svjetskom prvenstvu u Madridu. Znam, oni koji nam prigovaraju da nam je u 3 ujutro gledanost jako mala, sad će na ovu moju prvu rečenicu dodatno reći da nismo imali ni nastup svjetskoga prvaka, jer je novi prvak Kvesić to postao bez borbe. Samim time klasični Rvat kojem ništa nije pozitivno i ponovno dokazuje koliko primitivizma ima među nama. A baš taj primitivizam je, čini mi se, toliko sputao tog sjajnog dečka, studenta, zaljubljenika u karate, 22-godišnjeg Kvesića, da ga je više bilo strah kako se obraniti od teza da je postao prvak bez borbe, nego što ga je osokolilo da uživa u svemu. Pa zar su svi zaboravili da je morao pobijediti 5 puta prije tog finala da bi se borio za zlato? Pa zar su zaboravili da je bio bolji i od jednog od najboljih karataša današnjice u polufinalu? Pa nije on kriv što su pravila u karateu takva da mu protivnik nije ni smio izaći na megdan! I dobro da su takva, dobro je da čovjek koji doživi nokaut bude 24 sata pod liječničkom prismotrom, da mu je zabranjen bilo kakav napor, a kamoli borba. No, klasični Rvat, ljut na sve oko sebe jer smatra da bi morao biti na boljem poslu, ili imati veću plaću, ili uopće ne raditi, ili dobivati penziju u 40. godini života, on to ne razumije. Klasični Rvat, primitivan do bola zapravo ne razumije da su njegove misli i želje u ovom slučaju potpuno nevažne. No, Kvesić to još ne shvaća, još se boji takve reakcije. Ali Kvesić će to shvatiti brzo, jer već sutra mora opet početi trenirati, mora dokazati sebi i svima oko sebe ono što veliki sportaši, s kakvom god putovnicom nastupali, dokazuju već stoljećima – da je sport i sportski nastup zapravo život u kratkom periodu, da je sport nešto u čemu mi sa strane trebamo uživati, da sport kakvog Kvesić pokazuje tjera mnoge mlade da se dignu iz fotelja i ispred ekrana i odu u neku dvoranu, pokušavajući biti Kvesić. To je snaga velikog sportaša.

U jednom šarenom ali vrlo relevantnom društvu, koje se od nedavno jednom mjesečno okupi na gablecu i razglaba o sportu, čujete svašta. Pa je tako spomenut i izbor za najbolje hrvatske sportaše. Jasno, Kvesić je duboko u njemu. No, dok će novinari, mogu se kladiti, u anketi Sportskih novosti izglasati za sportaša Hrvatske Luku Modrića, HOO po svojim kriterijima zapravo Luku niti ne svrstava među kandidate. Ili barem ne bi trebao. HOO-u je čak i lakše, jer kriteriji po kojima se bira sportaš godine idu od medalja na OI, preko medalja na SP u olimpijskim sportovima, pa na EP, pa neolimpijski sportovi…itd. Sve je kristalno jasno, jer populizam je izguran iz tog pravilnika. Ove godine Olimpijskih igara nije bilo, osim zimskih, a tamo nemamo baš neku sportsku kremu koja bi uopće ušla u izbor, pa se sve ostalo svodi na svjetske i europske smotre i medalje s njih.

Dakako, onima koji to promatraju iz svoje vizure Rvata, najčešće za nekim šankom, to je potpuno nejasno i već sad treba očekivati nesuvisle napade, pa čak i kolega novinara na bilo kakvu odluku HOO-a, posebno ako Modrića neće biti među nagrađenima, osim ako se dosjete neke posebne nagrade? Ne trebam više elaborirati, valjda, što o tome mislim?

Vidio sam, u prolazu, naše nogometaše i Dalića, uoči velikih utakmica protiv Španjolske i Engleske. Mislim da im je drago što su na Maksimiru napokon pred popunjenim tribinama, pa makar tamo bili i zimski uvjeti, ali ne mogu procijeniti postoji li i dalje među njima onaj duh koji ih je pratio za vrijeme prvenstva u Rusiji. Vjerojatno neće moći ni oni do samog početka utakmice protiv Španjolaca. Svejedno ih želimo vidjeti moćne, razigrane, a na kraju utakmice sretne. Zaslužili su.

JURA OZMEC

Moglo bi vas zanimati...