Ping pong diplomacija
03/04/18

Ping pong diplomacija

Vjerujem da se mnogi ne sjećaju, a još veći broj vas niti ne zna za pojam „ping-pong diplomacije“. Kratko: još 1971., u jeku nikakvih odnosa SAD-a i Kine, stolnoteniska reprezentacija SAD-a je uspjela ostvariti gostovanje u Kini, čime je otvoren put prema normalnom diplomatskom, a još važnije gospodarskom komuniciranju Zapada i Kine. Povod nekomunikacijama bila je, gle koincidencije, Sjeverna Koreja, pa se Ameri i Kinezi nisu razgovarali više od 20 godina. No, 10. travnja 1971. u Kinu su iz Hong Konga zakoračili odabrani igrači i nekolicina novinara, te su u idućih 8 dana odigrali nekoliko eksibicijskih mečeva po Kini.

Ovaj travanj, 47 godina nakon Amerikanaca s reketima u Kini, počinjemo činjenicom da je predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora, Thomas Bach, posjetio Sjevernu Koreju i tamo razgovarao ne samo s Dragim vođom, nego i s cijelim nizom onih koji u najzatvorenijoj zemlji na svijetu odlučuju o sportu i odnosu prema svijetu. Pa je tako Thomas Bach odradio ono što su mnogi drugi mogli samo sanjati – nakon sudjelovanja Sjeverne Koreje na Igrama u Pjongčangu, uspio je dobiti obećanje da će Sjevernokorejci marširati stadionima olimpijskih igara u Tokiju i Pekingu, ali i na Igrama mladih već ove godine u Buenos Airesu i na zimskim Igrama mladih u Lausanni za 2 godine. Čisto da povijest ne bude monotona, a statističarima i jezičarima da ne bude dosadno, prvo natjecanje na kojemu će Sjeverna Koreja nastupiti je Svjetsko stolnotenisko momčadsko prvenstvo u Halmstadtu u Švedskoj, za mjesec dana. Ping pong diplomacija, ili kako god ju sad nazvali, ali diplomacija preko sporta dokazala je i ponovo snagu olimpizma i moć Međunarodnog olimpijskog pokreta. Dakako, i Thomas Bach je zacementirao svoj status u povijesti svjetskoga olimpizma, no i svjetske vrhunske diplomacije. Čovjek jednostavno zna.

A kao da su znali da će i ponovo njihov sport biti u središtu neke diplomatske križaljke, u Svjetskoj stolnoteniskoj federaciji su se pohvalili da su samo dan nakon Bachova posjeta Pjongjangu, zadnjega dana ožujka otvorili velebni Muzej svjetskoga stolnog tenisa, istodobno i Muzej kineskog stolnog tenisa. Dosta logično, jer je ionako veći dio svjetske povijesti jednak kineskoj ping-pong povijesti. Nalazi se u Šangaju, a zgrada je doista impresivna. Ako vas zanima – ne radi ponedjeljkom, ali ostale ga dane možete posjetiti od 9 ujutro do 5 popodne. Ima 4 kata i 8 tisuća izložaka, uz nebrojene filmske zabilješke, pa čak i virtualnu igru protiv aktualnih svjetskih prvaka. Tko se usudi…
Istodobno, ne znam tko bi se usudio na domaćim meridijanima samo tako sjesti na drugu stranu šahovnice protiv Ivana Šarića, novoga europskoga šahovskoga prvaka. Ej, europskoga prvaka u šahu! To da Hrvatska ima potencijala, a naši šahisti potrebne karakteristike za visoke rezultate već desetljećima zvuči dobro i točno je, no kad Hrvat postane europski prvak, onda je to ipak senzacija. Nije prvi, Kožul je bio prvakom 2006., no Šarić sve radi, kako sam kaže, bez trenera i kompjutera, koji su u šahu sve potrebniji. Malo me strah da mu sad ne osiguraju i jedno i drugo, pa da se ne promijeni njegov ritam života i priprema, da ne padne u sjajnome šahu kakvog prezentira. Ipak, ti su velemajstori postojani ljudi, razmišljaju nekoliko koraka unaprijed, vjerojatno i Šarić zna što mu dobroga mogu donijeti inozemni treneri i vrlo jaki kompjuteri. S njima je analiza protivnika svedena na sekunde, a ne na višednevna čitanja knjiga, kao nekad.

To, dakako, ne znači da ne treba čitati knjige. Čak dapače.

Moglo bi vas zanimati...

  • Upropastiše naše rukometaše
    31/03/18 Upropastiše naše rukometaše

    Za početak, nek se zna – naslov je tu da privuče vašu pažnju, a ne kako bih liječio neke svoje frustracije...

    Saznajte više
  • Oly
    31/03/18 Oly

    Ne znam za vas, ali mi se smrkne pred očima kad čujem primitivce po tribinama kako zvižde tuđoj himni. To je baš...

    Saznajte više