2022.

03/01/22

2022.

SAŽETAK

Evo nas u novoj godini, opet olimpijskoj! Sretna i uspješna bila svima! I zdrava, jasno.

Evo nas u novoj godini, opet olimpijskoj! Sretna i uspješna bila svima! I zdrava, jasno.

Je li moguće cijelu godinu, iz tjedna u tjedan, u ovakvom blogu pisati samo pozitivne stvari o hrvatskom i svjetskom sportu, o sportašicama i sportašima, funkcionerima, opremi, dvoranama, stadionima? Nije, nažalost. Dakle, iako sam to htio, jednostavno ne ide. Ali, u prvom ovogodišnjem pisanju vraćam se u prošlu godinu i čitam podatak koji je i službeno objavio Hrvatski olimpijski odbor, o broju osvojenih medalja na velikim međunarodnim natjecanjima. To su olimpijske igre, svjetska i europska prvenstva te svjetski kupovi. Osim velikog broja od čak 189 medalja, možda je manje zamijećena činjenica da je ostvareno još 216 plasmana od 4. do 8. mjesta, a to je u velikom broju slučajeva bio plasman u finale. Ako znamo da je npr. Sandra Perković na OI bila četvrta, a znamo tko je Sandra i koliko nas je razveseljavala proteklih desetak godina, onda je i to podatak koji nas treba radovati. Ne sumnjam da će Sandra već ove godine biti ponovo ona prava i probati napraviti jedinstveni pothvat u svijetu sporta, šesti put za redom osvojiti zlato na europskom prvenstvu. Kako je u atletici ovo godina i svjetskoga prvenstva, budući da se sve pobrkalo zbog korone, neću se kladiti na zlato u Eugenu, no Minhen bi mogao vidjeti zlatnu Sandru. Baš zadnji dan stare godine u njezinom klubu, u Mladosti, vidio sam ju kako hrabro izlazi na bacalište, na bitku s diskom, tehnikom, trenerom i hladnoćom, ali kako joj sjaj u očima pokazuje da je odlučila napraviti sve što treba kako bi uspjela. Jasno, iz njezinog Instagram profila ne emitiraju se takve, sportske poruke, ali važno je da mi znamo da ona uporno i naporno radi, a kakvu će haljinu nositi…nek' odluči sama.

I mnogi drugi su u istim sportskim dilemama i sličnim kalendarima. Tin Srbić mora u cijelosti promijeniti srebrnu olimpijsku vježbu ako želi konkurirati na ovogodišnjim najvećim smotrama. Promijeniti vježbu u gimnastici je kao da u 2 mjeseca trebate izgraditi potpuno novu kuću na temeljima stare, s drugačijim prozorima, visinama i kvadraturom prostorija, novim vrtom i sustavom parkinga za goste. Naizgled je isto, ali nije. Ne znam hoće li Sinkovićima biti veći problem vratiti se u skul veslanje (s dva vesla svaki) ili ponovo naći motiv za osvajanje medalja, jer su svoju katarzu zapravo već odradili kad su se odlučili na epizodu „olimpijsko zlato u dvojcu bez“. Oni su i tehnički i fizički dominantni veslači današnjice, no svakako im za svaki zaveslaj, a dnevno ih naprave tisuće, treba i neki motiv. To je ono o čemu nam je pričala i Mateja Jelić prije povratka na tekvando strunjače i treninge, to je ono što drži svakoga sportaša, to je ono što im svima treba zaželjeti na početku 2022. Motiv i želju za osvajanjem medalja. Ostalo već, zapravo, imaju. I uvjete - kakve takve, i trenere - odlične, financije - ne idealne, ali dovoljne. Dakle još do Pariza smo mirni s ovakvim hrvatskim sportom i ovakvim sportašicama i sportašima.

No, što poslije? Hrvatski sport još nema svoj novi, pročišćeni i učinkoviti Zakon kojim se regulira budućnost. Hrvatski sport još uvijek nema jedinstveni sustav financiranja perspektivnih i vrhunskih sportaša na razini cijele države, nego klinci bježe iz manjih u veća mjesta. Tamo je novac veći, a i uvjeti su bolji. Hrvatski sport je suočen s jakim padom broja novorođene djece, koja se potom uopće ne bave sportom, pa imam osjećaj da taj podatak uzaludno pišem, jer nema pomaka na bolje. Hrvatski sport se ne vidi na hrvatskim televizijama….

Pa, dosta zahtjevan početak 2022., ne?

JURA OZMEC

Moglo bi vas zanimati...