PeJURAtivno
30/04/18

Bolje sutra

I eto, stigao nam je svibanj. Još mjesec i pol dana do početka Svjetskog prvenstva u nogometu. Ipak je to u središtu sportskih razmišljanja širom svijeta, pa i u Hrvatskoj. Trgovine su već pripremile i posebne popuste za kupnju novih televizora, a znam i neke pojedince koji su godišnji odmor pažljivo planirali da na sve utakmice hrvatske reprezentacije budu u Rusiji, baš kao i na polufinalu i finalu. To ja zovem optimizam! No, nije to ono što krasi svibanj u sportu. Gase se neka natjecanja, dosta njih, ali počinju neka druga. Dolazi ljeto. Primjerice, Sandra Perković spremala se cijelu zimu, samozatajno, ne bi li krenula žestoko u ono što najbolje zna raditi – pobjeđivati. Slijedi joj Dijamantna liga, počinje u Dohi, pa onda skoro svakoga dana ili putuje ili se natječe, sve tako do europskoga prvenstva u Berlinu. U njezinom klubu, u zagrebačkoj Mladosti već se spremaju organizirano biti tamo i navijati za nju. Kako i ne bi, na prethodne 4 europske smotre Sandra je bila prva! Sandrinih 5 je nova akcija.

Volimo mi Hrvati ovako uspješne sportašice. Gdje dođe pobjedi. Još to radi sigurno, samouvjereno, nadmoćno. To Hrvati vole. Da bi uspjela u tome, cijele je zime prolijevala hektolitre znoja, dizala tone utega i iz dana u dan pripremala svoje tijelo na napore koji joj u idućih 4 mjeseca slijede. E, to Hrvati baš i ne vole. Najbolja diskašica zadnjih 25 godina, europska, svjetska i olimpijska pobjednica. Uhvatili su ju fotoreporteri i dio kamera nakon pressice na njezinom stadionu Mladosti, pod transparentom na kojem lijepo piše koliko je lani u Belinzoni bacila disk: 71 metar i 41 centimetar. Čudo! Dobro, naravno da ju smeta da joj i izvan Hrvatske ne daju tu pažnju kao kod kuće, no nije zbog toga manje trenirala ili razbijala glavu zašto je tome tako. Prilagodit će se i opet otići po sve najveće rezultate koje može – po peto europsko zlato i po novu, sedmu ukupnu pobjedu u Dijamantnoj ligi.

Baš ovih dana T-portal je objavio jedan članak o današnjim političarima, koji su se bavili sportom nekad prije politike. Zanimljivo, najviše ih je bilo u košarci. Taman se pogodilo s izborom novog prvog čovjeka reprezentacije, Dražena Anzulovića.

Košarkaška muška reprezentacija nam je jedno vrijeme bila stvarno brod bez kormilara. Je li postavljanje Zule za prvog čovjeka reprezentacije put prema boljem, ovisi samo o njemu. Novi izbornik, ali nikako bez iskustva na vrućoj reprezentativnoj klupi, doduše kao pomoćnik, na predstavljanju medijima se nije zaletio s nekakvim uvredljivim procjenama bivših vremena, ali niti s medenim obećanjima budućih raskošnih brda i dolina, pa na prvu doista zvuči diplomatski, znači politički korektno. Možda i on završi u politici. Svima koji se sportom bave je jasno da imidž nekog sporta, posebno loptačkog, u prvom redu ovisi o uspjehu i imidžu reprezentacije, pa je i te kako važno smiriti taj upaljeni prišt na tijelu hrvatske košarke, a onda krenuti popravljati pogreške prošlosti u klubovima i organizaciji.

Za kraj, samo malo osobniji pristup jednoj mladoj sportašici, koja je prošloga tjedan potpuno nezasluženo završila u bolnici. Radi se o Ani Đerek, splitskoj i hrvatskoj gimnastičarki, koju sam imao prilike upoznati na Igrama u Riju. Prava sportašica, pala je u svojoj dvorani, udarila samu sebe koljenom u glavu, imala težak potres mozga, oporavlja se. Kažu da se ne sjeća da je uopće bila na igrama. Onda se neće sjetiti ni mene, ali nema veze. Želim joj, a siguran sam i u vaše ime brz oporavak. Njezinom splitskom klubu i svim klubovima u Hrvatskoj paralelno želim da im se takve stvari nikad više ne dogode. Sportaši su zaslužili bolje.

Sportaši su uvijek zaslužili bolje…

JURA OZMEC

Moglo bi vas zanimati...

  • Djeca
    16/04/18 Djeca

    Zapjenili su nam se domaći političari kako bi ili ne bi progurali Istanbulsku konvenciju kroz Hrvats...

    Saznajte više
  • Kraj sezone
    31/03/18 Kraj sezone

    Napokon smo dočekali kraj nogometne priče s Kvarnera. Jasno, nisam originalan ako kažem da je to &sc...

    Saznajte više