Bizarnosti OI
31/03/18

Bizarnosti OI

Olimpijske igre ogroman su događaj. ne samo za sportaše, nego i za novinare, čak i ne samo sportske, pa za sportske kibice, ali i slučajne gledatelje, za sportske dužnosnike, ma - za sve! Pregršt emocija, želja, navijanja, ali i tuge, sve nas to obuzme u 20-ak dana koliko Igre traju.

Na žalost, tijekom Igara neke stvari izađu ili ne izađu u javnost, ne baš lijepe i ne baš uvijek ugodne, neke se događaje komentira ili ne, dobro ili loše, zbog nekih situacija reagiramo onako kako ne bismo inače, ponekad neugodno. To je također jedna od strana najvećeg sportskog događaja na svijetu, da ritmom koji melje ogoli neke stvari, ali svejedno da nas drži prikovane uz ekran, portale ili novine. Da ujutro uz kavu zbrajamo koliko zlata ima Phelps, da umjesto odlaska u dućan po kruh računamo koliko bodova ima Hrvatska i koje utakmice još slijede (bez obzira radi li se o rukometašima, košarkašima ili vaterpolistima). I, ono najslađe, za vrijeme tih igara, od kad ja znam za njih, Hrvati se uhvate kako nisu ni znali za nekakvog Pešalova, tekvondoaše, Pejčić…a za vrijeme Rija Hrvatska je definitivno otkrila i zavoljela - veslanje! Kako i ne bi. Braća Sinković i Damir Martin pokazali su da se i u maloj Hrvatskoj, u Zagrebu, odlično trenira, a rezultatima su izludjeli domovinu. Naravno, svakome je žao što Martin nije uzeo zlato, ali pravila su takva, jednostavna, fotofiniš daje pobjednika. Možda pravilo nije dobro, ali postoji. Teorije zavjere koje su se istog trenutka pojavile, pa neugodan, uvredljiv uzvik na novozelandsku himnu iz hrvatskoga tabora svakako nije razina kojom bi se hrvatska sportska, a nadasve veslačka obitelj trebala ponositi niti se tako ikada više ponašati. HOO će, sukladno dijelu pravila Svjetske veslačke organizacije (prije 14 godina je po istom tom pravilu dodjeljeno 2 zlata na SP juniora) tražiti ispitivanje i žaliti se, kako bi zaštitio svojega sportaša. Naravno, Martin je svoje rekao, čestitao boljemu, ali ako FISA usvoji žalbu, možemo samo dobiti još jedno zlato. Super! Nije na postolju, ali je zlato.

U gomili TV prijenosa koje javna televizija šalje put Hrvatske, na žalost ove godine nema sportova koje su sportski zaljubljenici u Lijepoj našoj vidjeli tijekom Londona, ali na SPTV-u. Tako je odlučila Dalekovidnica. Tako su, izgleda, odlučili i za Tokio. Unatoč pokazateljima koji su tijekom Igara u Londonu i te kako bili na pozitivnoj strani takve odluke HRT-a, jer je gledanost streličarstva, mačevanja, skokova u vodu i još 5 sličnih sportova bila - velika! Pa tko je htio mogao je birati. Hrvatska je tada, tijekom Londona, bila jedna od rijetkih zemalja u svijetu koja je uspjela svojim gledateljima pokazati sve olimpijske sportove. Slična je priča s usuglašavanjem prijenosa između HRT-a i SPTV-a bila iste godine i tijekom EP u atletici iz Helsinkija, a unatoč nekim nesuvislim primjedbama u jednim uglednim novinama, HRT i SPTV nisu surađivali na prijenosima SP u atletici iz Pekinga, nego je HRT kompletan prijenos, 8 dana, radila na HRT4 kanalu. Jasno, u ovom kolovoškom kolopletu različitih reakcija i laganih osvrta pojedinih “nesportskih” novinara koji su naglo osjetili potrebu pisati o olimpijskim igrama, našlo se i onih koji ne znaju niti osnovne pojmove vezane uz Igre, ali se bave “bisernicama” o SPTV-u. Naime, evo jedne od nekoliko: pojam “olimpijada” još od drevne Grčke označava period između dviju olimpijskih igara, a nikako ne same igre. Tek da se zna. A u svemu, kao da zaboravljamo činjenicu da je SPTV u 5 godina, jedan po jedan, predstavila čak 115 sportova i sportskih grana u Hrvatskoj. To nam je bila glavna ulaznica da se povežemo s “Olympic Channelom”, IPTV kanalom koji će startati s emitiranjem čim završe Igre u Riju. Dakle, Thomas Bach, predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora, shvatio je da je promocija sporta, a kroz njega i promocija sponzora koji su voljni ulagati u sport itekako važna. Čak dapače, Thomas Bach je uvjerio svoj izvršni odbor da u projekt ulože u startu pola milijarde dolara (dobro ste pročitali!), a da prvu zaradu počnu ostvarivati tek negdje između sedme i desete godine postojanja. Oko toga nije pitao nas u SPTV-u, a sasvim sigurno niti nikoga u Hrvatskoj, to su mu rekli pametni ljudi koji znaju što ulaganje u televiziju znači, pa čak i MOO-u. Jasno, u Hrvatskoj, a posebno kad vam podmeću klipove, pa i kroz napise neinformiranih novinara, takav ritam je jako teško držati. Konstantno prozivanje SPTV-a da bismo nakon 2 godine postojanja trebali poslovati u plusu je kao da vadite unutrašnjost lubenice a da ne zarežete koru. Mogu vam o tome nešto kazati i potvrditi i vodeći ljudi dvije nacionalne komercijalne TV kuće, koji su već jako dugo u hrvatskome eteru, a nisu baš u plusu. No, i osobno mi je drago što je baš neke smjernice SPTV-a prvi čovjek Olympic Channela ugradio u programsku shemu te “olimpijske televizije”, čiji djelatnici po Riju snimaju brda materijala za emitiranje u olimpijadi do Tokija.

Moglo bi vas zanimati...

  • Žene u sportu
    31/03/18 Žene u sportu

    S radošću sam izbrojao da smo na SPTV-u od siječnja prošle godine emitirali gotovo 50...

    Saznajte više
  • Rad, a ne rat
    31/03/18 Rad, a ne rat

    Izgleda kao da ima šanse za Hrvatsku. Dobro, riječ je o svijetu sporta, ne o nekim drugim hrv...

    Saznajte više