Breaking
02/04/19

Breaking

Blog kutak

Prošle sam godine komentirao jedno natjecanje u stolnom tenisu u Varaždinu. Sukomentator, Goran Radanović, inače šef struke Hrvatskog stolnoteniskog saveza tada je izrekao nešto što mi se pričinilo čudnim. Gledao je, naime, natjecatelje u breakdanceu negdje na televiziji i sebi u bradu, a kasnije i u mikrofon SPTV-a izrekao kako bi rado u svojoj stolnoteniskoj dvorani vidio bilo kojega od tih plesača. Tvrdi, još i danas, da bi od njega, plesača, napravio odličnog stolnotenisača. Ritam, pokret, snaga, napetost, izdržljivost, karakteristike su koje ti plesači imaju, a koje se, očito, traže i u sportu.

Ne čudi stoga činjenica da je „breaking“, a zapravo breakdance predložen da bude službeni sport na Olimpijskim igrama 2024. u Parizu. Malo je modificirano ime, kažu zbog specifičnosti natjecanja kakvo će se u Parizu organizirati, ali Francuzi su, očito, proučavali „breaking“ sličnim očima kao i iskusni sportski trener Radanović i došli do zaključka da je u „breakingu“ sport dominantan. Ako se i u jesen na sjednici Međunarodnog olimpijskog odbora slože s prijedlogom, onda ćemo gledati „breaking“ na OI u Parizu. Premijerno pokazivanje na Igrama mladih u Buenos Airesu dojmilo se čak i predsjednika Bacha, koji je svoj glas već dao „breakingu“. Živi bili pa vidjeli.

Hrvatska sve teže prati taj trend novih i novih i novih sportova na olimpijskom programu i nakon ovih uspješnih godina, 10 medalja na OI u Riju i superuspješne 2018. godine, za očekivati je da će hrvatski sport krenuti nizbrdo. E, sad, hoće li to baš biti odmah ili tek poslije OI u Tokiju iduće godine, nitko ne zna. Puno se stvari pokušava dograditi i promijeniti u pristupu sportu, odnosno prvenstveno sportašima i trenerima. Ipak oni prvenstveno drže hrvatski sport tako visoko. Naravno da i otvaranje nove gimnastičke dvorane pri tome pomaže. Ako je Tin Srbić super zadovoljan dvoranom koju je on sam otvorio prošloga tjedna u zagrebačkom predgrađu, onda sam zadovoljan i ja. Obojica smo, priznajem, bili jako skeptični kad je 2017., nakon njegovog svjetskog zlata zrakom zatreperila rečenica o izgradnji gimnastičkog centra, no sad treba priznati da je centar tu. Koliko mi je znano, sve što je uloženo uložio je Grad Zagreb, a ne i Vlada, no Tinu i ekipi to je vjerojatno sasvim svejedno. I meni je. Gimnastika ima svoj novi, moderni, osvjetljeni i grijani dom, prepun najnovijih i najmodernijih gimnastičkih sprava, tepiha, rupa…svega. Pod hitno tom domu treba dati pametnog upravitelja, kako im se ne bi dogodilo slično kao atletičarima, da se klubovi u dvorani na Velesajmu povremeno sudaraju u terminima, da treniraju oni koji nemaju na to pravo, ili najgore - da dvoranu uz blagoslov upravitelja koriste i on i oni koji štundaju i dodatno zarađuju honorare na košarkašima, boksačima ili nogometašima.

Grad Zagreb ulaže fine novce u zagrebački sport, od školskog do vrhunskog. Grad je, valjda onda zaslužio da iz svega toga osjeti i neku korist. Iako sam rođen u Zagrebu i mislio sam da znam dosta toga o zagrebačkom sportu, nisam znao da postoji sustav „Vikendom u škole“ u kojem klinci iz 55 (od 110) zagrebačkih škola vikendom igraju odbojku, futsal, ping pong, badminton, šah, plivaju…uglavnom bave se sportom. Bez opterećenja rezultatom, bez stresa natjecanja, bez nervoze voditelja ili roditelja, ponajmanje učitelja. Ako netko poželi otići stepenicu više, tu je Školski sportski savez Grada Zagreba, a najviša razina je ona u zagrebačkim sportskim klubovima. I to sve funkcionira na visokoj razini, a što je najvažnije klinci su radosni, sretni i sportski osvješteni, znaju što sportom dobijaju.

A u takvom je okružju doista nevažno radi li se o stolnom tenisu ili „breakingu“, zar ne?

JURA OZMEC

Moglo bi vas zanimati...

  • Sve po starom
    23/10/18 Sve po starom

    E, baš bih volio da sam vidio kako je to Mladost svladala Jug u Dubrovniku. 

    Saznajte više
  • ČETRDESETTRI!
    11/03/19 Četrdesettri!

    Dan uoči Dana žena je Agencija za elektroničke medije objavila Preporuke za bolje praćenje ženskog s...

    Saznajte više