Budimo konkretni
04/02/19

Budimo konkretni

U Središnjem državnom uredu za sport napokon su prekinuli dosadašnju lošu praksu i pozvali su novinare na razgovor, sastanak, druženje! Tema je bile i te kako jaka i bitna: Nacionalni
program sporta. Od 18.siječnja, pa do 18.veljače traje javna rasprava o tom pitanju, svi koji išta imaju za reći, mogu to napraviti bilo putem okruglih stolova, bilo putem ciljanih sastanaka, bilo putem web stranice. Osnova je, dakako, napisana strategija, 80-ak stranica promišljanja o trenutačnom i budućem stanju hrvatskoga sporta. Pomalo me u takvom opsežnom dokumentu zbunjuje preveliki broj „trebalo bi“ ili „ako“, no kako se radi o prvoj strategiji na ovakvoj, državnoj razini, možda tako stvarno treba?

Naime,iako ovakvi strateški projekti nastaju i iz postojećeg Zakona o sportu, činjenica je da bi usvajanjem Nacionalnog programa sporta prvo trebalo baš promijeniti postojeći Zakon o sportu. I on čuči negdje u nekoj ladici i čeka da se svi iskažu oko strategije (Nacionalnog programa sporta), a tek onda će i on u javnu raspravu. Valjda. Nisam ovdje ciničan niti pesimističan, nego mislim da znam u kakvoj državi živimo i kakva su ovdje pravila. Najmanji su problem stotine primjedbi koje će pojedinci, klubovi, savezi iliudruge upućivati Središnjem državnom uredu. I dobro je da ih ima, ako želimo zdrave
temelje sporta. Loše je što se sve događa u Hrvatskoj. Naime, ako je ovdje dovoljno da se malo zamjerite nekom ministru pa da vas na radnom mjestu šikaniraju toliko da morate preseliti drugamo iako ste vrhunski stručnjak, ako su mnogi drugi zakoni, prijedlozi i strategije u cjelosti padali samo zato jer se nekom nije svidio samo jedan članak prijedloga, tko može garantirati da će ovaj prijedlog uopće ikad doći na Vladu, pa potom i do Sabora?

A potom, isti put još treba odraditi i novi Zakon o sportu…Hrvatski sport nema vremena za politička prepucavanja. U trenutku kad se više od 60% hrvatskog puka uopće ne bavi nikakvom tjelesnom aktivnošću, kad nam u školama pada broj obaveznih sati tjelesnog odgoja, a broj debele djece raste, kad sustav financiranja pojedine klubove vodi izravno u stečaj, nema vremena za preskakanje još koje godine i čekanje „boljih vremena“ nekog novog Nacionalnog programa sporta. Nema. Mogao bih, a uskoro ću sasvim sigurno to i napraviti, secirati predloženi program. Ne zato jer
mi se ne sviđa radna skupina koja ga je radila, na čelu s dopredsjednicom HOO-a, ili zato što mi do prošloga tjedna iz SDUŠ-a nisu slali nikakve pozive, a SPTV proglašavali „privatnim
projektom“, nego zato što je veliki broj mojih blogerskih razmišljanja iz proteklih godina uključen u novi Program. Neka su razmišljanja ista, a neka potpuno izokrenuta, no to nipošto
ne znači da su loša. Prvo i osnovno me veseli da je Radnu skupinu predvodila žena koja ujedno vodi i jedan od sportskih saveza, Sanda Čorak, predsjednica Hrvatskog judo saveza, a
veseli me i to da se na taj, simboličan način, zapravo povezao HOO, kao krovno tijelo svih hrvatskih sportaša s djelatnicima SDUŠ-a, Vladine ispostave za financiranje sporta-

Najviše me veseli što smo i mi, novinari, dobili svoju priliku u miru saslušati Krešu Šamiju, Janičinog zamjenika, kako sustavno i precizno izdvaja ključne teze novoga Programa. To je
ogroman plus. I ovim putem se moram javno poveseliti što je obećao doći u emisiju SPTV-a, „O sportu sportski“ i o svemu, javno, još jednom prozboriti, kako biste i vi stekli dojam o
tome što se u sportu zbiva. Obećavam – emisija će biti duplo dulja nego sve do sada! 

Jer, nije dovoljno samo konstatirati da je „novca premalo“, treba nešto konkretno i napraviti. Zar ne?

JURA OZMEC

Moglo bi vas zanimati...

  • Je li moguće?
    31/03/18 Je li moguće?

    Da sam neki zagriženi navijač, sad bih vrlo vjerojatno ili glasno psovao ili potajno zavidio. Ovako,...

    Saznajte više
  • Maca
    31/03/18 Maca

    Došla maca na vratanca, kaže se u narodu. Napokon je puklo ono o čemu na ovoj televiziji prič...

    Saznajte više