Ćušpajz
29/10/18

Ćušpajz

Premijer je iznimni ljubitelj sporta. Usred rasprave o državnom budžetu on zatraži, i dobije, podršku za ideju da se sportu iz državne blagajne poveća iznos. I to ne malo, s 0,2 posto na 1,6 posto. U idućoj godini još više, dok izdvajanja za sport iz državne kase ne budu u razini 10 milijuna eura. To konkretno znači da će država sportu izravno dati nešto više od 6 milijuna eura u idućoj godini i onda godišnje povećavati tu cifru do 10 ili više milijuna eura godišnje. U tu priču nisu uključeni sportski objekti, koji će se graditi iz drugih sredstava, kao npr. europskih ili privatnih izvora. Država će svakom poduzetniku koji uloži u sport, posebno u objekte, omogućiti određene porezne olakšice. U idućih 2 godine planira se izgraditi 12 zatvorenih bazena, kako bi djeca širom zemlje naučila plivati, a ona nadarenije imala prilike trenirati neki od vodenih sportova i ostvariti dobre rezultate u budućnosti. Zanimljivo, kad se bazeni izgrade, do 15 sati bit će otvoreni isključivo djeci i organiziranoj rekreaciji, a tek popodne klubovima i građanstvu. Sve u cilju podizanja sportske kulture i sportskih rezultata. Isto se planira napraviti i s nekoliko dvorana, atletskih staza i ostalih objekata potrebnih prvenstveno za razvoj osnovnih sportova.

Ah, zaboravio sam napisati - radi se o Makedoniji. Radi se o premijeru Zoranu Zaevu, kojega sam imao prilike slušati i s njim izmjeniti misli na Ohridu, kamo je došao družiti se sa sportskim novinarima jugoistočne Europe. Čovjek je čak odgodio sjednicu svoje Vlade, na kojoj se raspravlja o budžetu za 2019.! Ima ideju, ima cilj i voli sport. Kažu mi makedonski kolege da i razumije probleme sporta i da shvaća kako se sportaš ne postaje preko noći, nego trebaju postojati uvjeti, trenerski kadar i strpljenje. Dakako, klince treba i motivirati, dati im uzore, ali i potaknuti ih da se bave sportom. Za početak rekreativnom igrom, a kasnije i ozbiljnije. Unutar školskoga sustava Makedonija (ili uskoro Sjeverna Makedonija) pomiče granice i u prva 4 razreda osnovnih škola razmišlja zaposliti profesore tjelesne kulture, koji bi umjesto učiteljica razredne nastave ipak ozbiljnije i organiziranije djeci davali osnove tjelesnoga odgoja. Onih 12 bazena s početka priče služit će i obaveznoj obuci neplivača i igrama u vodi, a popodne ozbiljnim treninzima plivača, vaterpolista i svih ostalih vodenih sportašica i sportaša.

Ne bih mogao ni u snu pomisliti da u Hrvatskoj netko uopće predloži tako rapidno dizanje državnih sredstava za sport, a kamoli da u škole vratimo obaveznu nastavu za neplivače i još tjelesnu kulturu u niže razrede s posebnim učiteljima, a u višim razredima na 4 sata tjedno. Nakon moje prošlotjedne kolumne barem su u Vladi RH i u SDUŠ-u shvatili da nam je Nacionalno vijeće za sport u mirovanju, odnosno da ne postoji, pa je na brzaka složen neki natječaj za nove članove.  Sad je sve “u postupku”, kako se lijepo birokratski kaže. Dakle, do nove godine ćemo dobiti Vijeće, a onda će se oni 3 do 5 mjeseci usklađivati, pa će se poslije idućega ljeta, kad se uistinu prime posla naći uvrijeđeni što nisu sudjelovali u stvaranju strategije hrvatskoga sporta, koja zapravo već postoji od lani, ali ju nitko ne želi pokazati jer je navodno u suprotnosti sa Zakonom o sportu, na koji, pak, svi imaju primjedbe, pa se i on skriva po ladicama SDUŠ-a, da ga probaju još malo doraditi, ali….itd…..čisti ćušpajz.

Draže mi je u cijeloj toj zavrzlami jednostavno pratiti Linu Červara i njegove izabranike kako polako i sigurno osvajaju bodove u kvalifikacijama za Euro. U skupini u kojoj su se svi pribojavali Srbije, ispalo je da jedino Hrvatska nakon 2 kola ima maksimalan učinak, a da je Švicarska ipak opasnija i od Srbije i od Belgije, no ovakvoj Hrvatskoj sasvim sigurno bezopasna. Do proljeća, kad se kvalifikacije nastavljaju, sumnjam da će se nešto promijeniti. Opet je, čini mi se, stvorena neka dobra karma oko reprezentacije, opet su svi dobro raspoloženi i jednostavno ne mogu, a ne to pripisati Lini, jer sam i osobno proveo intenzivne dane s onom reprezentacijom na SP u Tunisu, pa i dane prije toga. U svakom je ekipnom uspjehu nužno tražiti i unutarnji ekipni mir i zajedništvo, poput nogometaša na SP u Rusiji. Organizacija obaveza, treninzi, tehnički detalji, putovanja, hotelske sobe, sve su to iste zajedničke točke gotovo svakoj reprezentaciji, no trener i ozračje očito su nužni za velike rezultate. Lino Červar definitivno tu crtu ima, a uz jak organizacijski pogon unutar saveza, ne treba sumnjati u dobre rezultate i ove generacije.

Da, mi Hrvati velike rezultate vidimo samo kad je netko prvi, pobjednik, pa nam promiču stvarno sjajne vijesti, primjerice iz Dohe gdje nam gimnastičari i jedna gimnastičarka pokušavaju postići svoje najbolje rezultate pojedinačno po spravama i u višeboju. Jasno, u svijetu u kojem se “svatko bavi gimnastikom”, pri tom u boljim i opremljenijim dvoranama od hrvatskih aduta, uopće odlazak na svjetsko prvenstvo ili olimpijske igre znači da si stvarno dobar. Isplati se vjerovati u te mlade ljude i potaknuti ih, makar vijesticom, makar i ovom mojom rečenicom, da budu sretni s time da je netko primjetio njihov trud. Jesmo!

JURA OZMEC

Moglo bi vas zanimati...