Dan velikih poraza
27/01/20

Dan velikih poraza

Da, najlakše je sad govoriti kako im je dan bio loš, kako su bili umorni, kako su svoje već do danas obavili, kako su oni naš ponos i dalje, kako su dali maksimum, kako ih mi i dalje volimo, kako …. Ali tako doista jest, ma što o tome neki, pretežno zatucani članovi društvene zajednice, mislili. Ima takvih dana. Izgubio je Čilić, izgubio je Kvesić, izgubili su vaterpolisti, izgubili su rukometaši, a ni „Kokice“ nisu pobijedile, igrale su neodlučeno. Čak ni Filip Zubčić nije pobijedio…

Nemojmo, doista, sad propagirati nacionalnu žalost. Sport je preslika života. U sportu se, u jednoj utakmici, dogodi toliko toga za što nam u „običnom“ životu ponekad trebaju tjedni, mjeseci, pa i godine. Dakle i porazi su sastavni dio svega. Niti će se globus prestati vrtjeti, niti će ministar Kujundžić odjednom naći opravdanje za silne građevine koje posjeduje. Ali, svi ti „naši“ dečki i cure i dalje će se baviti sportom, i dalje će jurišati na prva mjesta… Ponekad ih osvojiti, a ponekad ne. Uostalom i rukometaši i vaterpolisti u proljeće imaju jake turnire na kojima tek moraju osigurati odlazak na olimpijske igre. I zato im, ma koliko im teško bilo, uopće ne trebaju naše jadikovke i isprazne fraze, nego – povjerenje i podrška.

Na svu sreću, povjerenje imaju. Ako ne od onih djedica koji su zapeli na šanku nakon nedjeljnih utakmica, a da se poslije Dnevnika nisu ni sjećali zašto su tamo, onda svakako od države. Nakon duljeg perioda mojeg potenciranja krivih državnih prosudbi, što se sporta tiče, sad mogu napisati da je prošli tjedan, zapravo, bio sasvim dobar za hrvatski sport.

Ako niste pratili, jer ste skupljali ekipu da s autom odete do Budimpešte, ili ste baku nagovarali da vam plati čarter za Stockholm, Središnji državni ured je obznanio koliko će para država dati sportu. Cijelom sportu, dakle i paraolimpijskom, školskom, akademskom, gluhima i HOO-u ide 224 milijuna kuna. A to je samo dio od više od 400 milijuna koliko je sport od države dobio. Ostatak će u SDUŠ-u pametno (valjda) rasporediti na projekte, akcije i ostalo potrebno hrvatskome sportu. Pažljivi matematičari su odmah primijetili da je HOO (dakle, svi oni sportaši navedeni tamo gore u drugoj rečenici teksta) dobio 17% više nego lani, a čak 44% više nego u olimpijskoj 2016. godini! Na čelu te kolone saveza koji će ove godine dobiti i više sredstava nego lani, ali i više od drugih, su baš rukometni i vaterpolski savez. A pazite, još se nisu plasirali na OI!? Dakle, većeg iskaza povjerenja u njih jednostavno nismo mogli ni očekivati, a kamoli dobiti.

Novi državni tajnik Tomislav Družak je, za razliku od prethodnice, najavio niz otvorenih press konferencija na kojima će javnosti pokazivati kako rade, kako gospodare i što zauzvrat očekuju. I to je njegovo maksimalno pravo, a stil mi se osobno sviđa. Dakako, ne mislim da se g. Družak mora svako malo ukazivati jer, kao što je i sam rekao, nije važan on nego je važan sport, ali baš ova prva pressica pokazala je koliko je u pravu. Naime, još mi u kutku oka stoji suza radosnica kad sam, nakon godina ukazivanja na taj problem, shvatio da je SDUŠ hrvatskom školskom sportu dodjelio 106% veće novce nego prije 4 godine. Eppur si muove, valjda? Jer, kako bismo slavili ili se nervirali zbog nekih budućih Čilića, Kvesića, Duvnjaka ili Jokovića, ako iste te već sada ne prepoznamo u školskim klupama i usmjerimo ih u kvalitetno bavljenje sportom? Kako, ako od svih njihovih kolegica i kolega ne napravimo zdrave pojedince koji će u ovom društvu znati cijeniti svaki uspjeh, ali i zrelo razmišljati o svakom porazu istih tih malobrojnih, koji su na vrhu sportske piramide?

Teško.

Moglo bi vas zanimati...

  • Ozračje
    31/03/18 Ozračje

    Dobro, priznajem, mislio sam da će čitatelji moći bez mojega bloga ljeti i da neću imati potrebe pis...

    Saznajte više
  • Zakon braće
    31/03/18 Zakon braće

    Sad kad je SPTV na broju 12 svih televizisjkih kanala gledanih u Hrvatskoj (od njih cca 350, koliko...

    Saznajte više