Dobra hrvatskog sporta

14/11/22

Dobra hrvatskog sporta

SAŽETAK

Zar doista svi na ovome svijetu trebaju analizirati baš svaku nogometnu utakmicu, segment po segment, uključujući i suđenje?

Zar doista svi na ovome svijetu trebaju analizirati baš svaku nogometnu utakmicu, segment po segment, uključujući i suđenje? Izgleda da moramo. Užitak razmjene mišljenja, ali i neslaganje s ljudima koje znamo više ili manje stvara neku specifičnu auru takvim raspravama. K tome, kad se priča o taktici, o spremnosti igrača, o zamjenama, o šansama, o posjedu lopte…onda nam sve to nekako ide normalno, pa makar i uz neki malo uzbuđeniji dialog ako se baš ne slažemo sasvim. No, kad se progovori o suđenju, počnu psovke, teorije zavjere, traženje bližih i daljih rođaka, spominjanje crnih novaca, urota i svega negativnog. Malo ima ravnodušnih, a svatko misli da je jedino on u pravu. Oko suđenja se nikad neće usuglasiti oni koji nogomet gledaju (i) zato jer za nekoga u nogometu navijaju. Sad nam je svima tema penala za i/ili protiv Hajduka tema za početak bilo kojega susreta na kavi, na poslu, bilo gdje.

Bruno Marić je, kao šef hrvatskih nogometnih sudaca, jako puno toga pokušao u svojem relativno kratkom mandatu napraviti, želeći bolje, jasno. Pokrenuo je promjene, pa očekujem da će te promjene biti vidljive u svakom kolu. Ovotjedni sažetak suđenja u hrvatskom nogometu samo je potvrdio ovo o čemu pišem, o tendencioznosti, lošim namjerama, silnoj želji da se u sportu (nogometu) zadrži stanje “srednjeg vijeka”, da se ne zna tko što radi, a da se oni najbolji izguraju, kako bi u sportu ostao samo mulj u kojem se najlakše love nazaslužene pozcije, odnosi i, dakako, novac. No, da sad Bruno ima čarobni štapić i da se riješi tih mutikaša u pozadini, a da suce obdari tajanstvenim moćima kojima bi 100% kontrolirali svaku utakmicu koju sude i sve odradili maksimalno po pravilima…opet će se naći oni koji sa sucima i suđenjem neće biti zadovoljni. I ne samo to, nego će se ljutiti, protestirati, biti čak i gnjevni zbog neke odluke protiv “njihova” kluba. Dakako, sve to se događa i ubuduće će se događati samo u nogometu. Nisam još vidio da se javno, na TV ekranima manje hvale a puno više razapinju suci u košarci, rukometu, boćanju ili hokeju na ledu.

Uskoro će SP u Katru. Nije tajna niti preveliko iznenađenje da će nogomet zauzeti većinu medija. Od priča o golovima, pa do sudaca. No, mi na SPV-u moramo odraditi ono što smo započeli, napokon, ove jeseni - emitirati po jednu utakmicu svakog rukometnog, odbojkaškog i vaterpolskog domaćeg ligaškog kola. U prosincu ćete gotovo sigurno gledati i košarkaške utakmice domaćeg prvenstva. Kad tome dodamo i ovih dana odrađen npr. teniski meč Billie Jean King kupa u Rijeci ili SP u pikadu koje počinje taman kad nogometno prvenstvo prestane, onda je jasno da smo uspostavili potrebnu ravnotežu u pokazivanju sporta, ali i vratili hrvatski sport u život, na hrvatsku potpuno nenaplatnu televiziju, vidljivu baš svakome u Hrvatskoj. Naime, ako znamo najnovije podatke koje dijeli HAKOM, onda je jasno da 40-ak posto hrvatskih domaćinstava uopće nema mogućnosti vidjeti kabelske kanale, tako da je vidljivost SPTV-a, odnosno svake odbojkaške, vaterpolske ili rukometne utakmice, a uskoro i košarkaške puno, puno veća od najatraktivnije nogometne u najvišem rangu hrvatske lige.

No, kakva god vidljivost i moguća gledanost bile velike, i dalje će, pomalo i logično, SP u Katru biti u žiži TV zanimanja hrvatske televizijske publike. Sukladno tome i naša je dužnost servirati vam spomenute događaje u terminima kad se neće (previše) sudarati s terminima nogometnih utakmica u okolici Dohe, a ni u ludilu s nastupima hrvatske najbolje nogometne vrste. Sreća je da možemo, pa i hoćemo.

Jura Ozmec

Moglo bi vas zanimati...