Hipotetski
31/03/18

Hipotetski

Sandra Perković i Sara Kolak otvorile su sezonu odličnim bacanjima u Splitu na snažnoj buri. Na dvoranskoj Balkanijadi u Beogradu istodobno bilježimo čak 6 medalja hrvatskih atletičara. Ako znamo da je ovo godina svjetskoga prvenstva u Londonu, u kolovozu, naše dvije olimpijske zlatonosice i ostatak ekipe očito su naumile biti uspješne i tamo. Uostalom, ako niste znali, Sara je svoju sobu totalno preuredila u tu svrhu. Zidovi su puni slika Londona, čita knjige o Londonu, a čak joj je i posteljina u istom tonu. To se zove usmjerenost i posvećenost cilju. Nešto čega stanovnici glavnoga mađarskog grada, izgleda, nisu imali dovoljno kad su se prijavili kao kandidati za olimpijske igre 2024. Odoljevali su doista dugo, prošli cijelu torturu posjeta posebnih komisija Međunarodnog olimpijskog odbora i onda na kraju svega toga prošloga tjedna, ipak izgleda - odustali. Naime, gradonačelnik Budimpešte i premijer Orban tako su se dogovorili. Dakako, službeno će Budimpešta odustati tek kad Thomas Bach dobije pismo o odustajanju od Mađarskog olimpijskog odbora, no imam dojam da je pismo već predano u neku od mađarskih pošti i putuje prema Lausanni. Nakon ove mađarske epizode, Međunarodni olimpijski odbor i Thomas Bach u opasnoj su situaciji. Nakon odustajanja čak 8 gradova, s Budimpeštom kao najnovijom, domaćin Igara 2024. može biti samo Pariz ili Los Angeles. Hipotetski, vrlo brzo bi Bach mogao imati puno veći problem, ako Francuzi pristanu na referendum o opstanku Igara ili odluče da je pretnja terorista prevelika, pa se povuku. Ostao bi tad samo Los Angeles. A ako sadašnji predsjednik Sjedinjenih država nekom čarolijom dobije još jedan mandat nakon 2022., ako i do tada bude na toj poziciji, moglo bi se dogoditi da recimo zabrani ulazak u SAD sportašima iz 30-ak zemalja. Time bi razbio ideju olimpizma i doveo sve u opasnu zonu… Sve to hipotetski, dakako. Baš zato, Thomas Bach mora jako brzo reagirati i promjeniti svoje dosadašnje navike, ali i neke uvriježene sustave unutar Međunarodnog olimpijskog odbora. Podsjećam, vrlo brzo nakon dolaska na čelo stola u Lausanni pokrenuo je neke promjene koje su na papiru izgledale dobro, ali u praksi baš ne prolaze. Sažeo ih je u Agendu 2020, s nizom ustupaka budućim gradovima domaćinima, uvođenjem novih sportova, otvaranjem olimpijske televizije, jakom borbom protiv dopinga i sličnim stvarima. Sve se, dakako, vrti oko novaca, ne budimo naivni. Sponzori olimpijskih igara malo su se umorili čekati po 4 godine ne bi li se ukazali svijetu, a i to na samo 2 tjedna, pa se u traženju rješenja MOO priključio mnogima koji su svoje ideje počeli vezivati za slične projekte, sportske dakako. Uključen je tu i ured u Lausanni, s organizacijom Igara za mlade, čak i otkupom TV prava za događaje između Igara, širenjem poslovanja, možda pomalo i u sivu ili barem ne sasvim istraženu zonu… No, pristanak da se u tradicionalnu obitelj olimpijskih sportova naglo uvedu i neki koji baš i nemaju puno veze s olimpijskom tradicijom tek je jedna od vjerojatnih pogrešaka novih stremljenja. Uostalom, baš Hrvatski olimpijski odbor ima problema locirati neke od novih olimpijskih sportova u postojeće saveze, a siguran sam da nije jedini. No, pustimo Bacha da u idućim danima, tjednima i mjesecima rješava pitanja opstojnosti olimpizma. Posebno će me zanimati kako će riješiti pitanje nepostojanja interesa za organizaciju Igara 2028., unatoč tome što se šuškalo da će u rujnu proglasiti domaćine 2024. i odmah 2028. U Hrvatskoj, olimpjski odbor baš danas popodne je donio potpuni izvještaj kako je sa smiješno malim novcima uspio isfinancirati sve obaveze sportaša, trenera i saveza u prošloj, olimpijskoj godini. Podsjećam, najuspješnijoj u povijesti hrvatskoga olimpizma, s deset medalja iz Rija. A novaca bi, vrlo lako, moglo biti više. Samo da država zatvori inozemne internetske kladionice ili ih zakonom preusmjeri da surađuju s postojećim domaćim firmama. To je u Europi model koji funkcionira. Smanjenjem uplata izvan granica Lijepe naše, a radi se o stotinama milijuna kuna, povećao bi se fond uplata u domaće igre na sreću. Tako bi narastao balon zvan “prihodi od igara na sreću”, dakle i državni porezni prihod, a automatski bi i financiranje HOO-a, paraolimpijaca, školskog i akademskog sporta, ma - svih u sustavu, poraslo! Jasno, veći broj kuna ne garantira i uspješniji sportski rezultat, ali ga svakako čini slađim…. Dakako, samo neobrazovana budala može zamijeniti pojmove "državni proračun" u koji uplaćujemo  svi mi porezom i "prihod od igara na sreću" koji stvaraju samo oni koji se igraju, dobrovoljno. Ili budala, ili frustrirani, zločesti jalnuš...

Moglo bi vas zanimati...

  • Probni balon
    31/03/18 Probni balon

    Pazite ovo: “Delinkventi vikali prostote mladome državljaninu BIH”, a “Kriminalci...

    Saznajte više
  • Pozitivan stav
    14/10/19 Pozitivan stav

    Vjerujem da ste gledali nogomet iz Walesa. Vjerujem da i inače s većim optimizmom gledate nogometne...

    Saznajte više