Istina
27/11/18

Istina

Igrom slučaja našao sam se u društvu kolega novinara iz dosta različitih svjetskih destinacija nekoliko sati nakon što je Marin Čilić završio priču zvanu Davis Cup. Kako su to mahom isti ljudi koji se već nekoliko mjeseci čude hrvatskom nogometnom srebru, ovaj teniski uspjeh ih je sasvim uvjerio u činjenicu da u Hrvatskoj imamo sjajan sport i sjajne sportaše. Još kad sam krenuo s vaterpolom, gimnastikom, atletikom, streljaštvom…a i to samo ove godine.

No, francuski uspjeh nešto je što će nas sad sve dovesti u ogromnu dilemu za koga glasati na kraju godine kao najbolju hrvatsku momčad? Znam, osvojiti zlato (kupusaru) u Lilleu ili u moskovskom finalu uzeti srebrne medalje mnogima neće biti problematično, dat će prednost zlatu. No, onda slijede oni koji kazuju kako je nogomet rašireniji sport od tenisa, da ga igra više ljudi, da je cijelo SP u Rusiji na televizijama širom svijeta pratilo više gledatelja nego što će tenis skupiti u 10 godina… I to ima svoje elemente ispravnosti procjene, unatoč tvrdokorcima koji će tenis također vidjeti jako raširenim sportom. Nekima će i jedan i drugi sport biti izjednačeni bez obzira na spomenuta mjerila, pa čak i kroz olimpijske okvire gledanja, jer neke vrhunske profesionalce na OI nikad nećemo vidjeti ni u jednom ni u drugom sportu, ali, ipak, neke smo već viđali itd. Neće biti lako odlučiti se za one koje treba upisati u glasački listić Sportskih novosti.

Što Hrvatskoj znači veliki uspjeh teniskih majstora? Hoćemo li sad prolaziti kroz nova obećanja o građenju teniskog hrama ili će se lokalni i državni moćnici ipak samo svesti na pristojne čestitke za ovaj veliki uspjeh? Ne znam, još ni od gospođe predsjednice nisam čuo niti pročitao neka obećanja u tom smjeru, iako je s njima bila sva tri dana. No, ima vremena.

Više me zanima stupanj raslojavanja svjetske sportske razine, koja je u ovom trenutku na samom vrhuncu. Korupcija vlada sportom na svim razinama, dakako u onom dijelu gdje su za to stvoreni uvjeti, poput nogometa. Recimo da je FIFA počistila prljav veš i da sad sve funkcionira onako kako bi trebalo, iako Infantinu već polako nabacuju neke nedokazane grijehe prošlosti. Valjda zato da ga drže budnim. S druge strane, i Međunarodni olimpijski odbor ima sve više problema, od doping afera i čak isključenja jedne velike Rusije iz natjecanja, pa sad najnovije do problematiziranja pozicije čelnog čovjeka ANOC-a (Svjetske udruge nacionalnih olimpijskih odbora), Šeika Ahmada Al-Fahada Al-Sabaha. Navodno je Ahmad sudjelovao u produkciji nekih filmova koji su trebali dokazati korupciju u njegovom rodnom Kuvajtu, a ispostavilo se da su filmići lažnjaci, montirani vrlo sugestivno, samo zato da bi se dokazalo nešto što ne postoji. Problem je za Ahmada nastao kad su ga se u njegovom Kuvajtu odrekli, pa je odlučio nastaniti se u Lausanni. No, sad je počelo biti neugodno, jer je i švicarski sud zatražio čišćenje tih zavrzlama. Da stvar bude gora po Ahmada, baš ovoga tjedna je u Tokiju, kao jedini kandidat trebao biti izabran ponovo za predsjednika ANOC-a. I kako to biva, Thomas Bach i ekipa oko njega su se dosjetili jadu i predložili Ahmadu da odstupi sa svih svojih sportskih funkcija (a nema ih malo, jedna je i član MOO-a i predsjednik Komisije za olimpijsku solidarnost, meni i osobno tako dragu), te da se ne kandidira za predsjednika ANOC-a, nego da to mjesto ostave praznim do nekih drugih izbora kad se raščisti situacija. Do tada bi, valjda, ako se sve tako i provede, udrugu vodio dopredsjednik. Potpuno raščlanjivanje sporta, odnosno gotovo svih vodećih struktura.

Sportski su čelnici postali mete. Sve što oni naprave dvostruko se provjerava. Svijetu se uporno pruža slika sporta kao legla korupcije. Je li baš tako? Odnosno, ako i jest, pa nisu valjda baš svi čelnici svih sportskih institucija korumpirani i zli? Kao da je netko odlučio ogromne sponzorske novce koje su do sad dobijali Međunarodni olimpijski odbor, FIFA, FINA, IAAF i slične velike organizacije koje su krovna tijela nogometu, plivanju i atletici, preusmjeriti, uzeti. A ne zna kako bi drugačije nego stalnim pritiskom na javnost i pričama o korupciji.

Ili sam ja jako naivan, pa su doista svi u svim tim organizacijama, ali i mnogo šire, pokvareni korumpirani licemjeri koji ne vide drugoga cilja nego sebi natrpati džepove? Pa da je tako, bi li tolike milijarde dolara bivale na računima svih tih organizacija? Bi li ta prvenstva ili olimpijske igre bila najpopularnija u svijetu? Bi li se i sportaši pobunili jer ne dobijaju ništa, a znamo da u spomenutim sportovima, ali i u mnogima drugima dobijaju lijepe nagrade za medalje na velikim natjecanjima? Bi li stvarno svijet sporta bio utopljen u mračni puding korupcije i laži?

Istina je, kao i uvijek, negdje drugdje, odnosno negdje u sredini. Baš kao što je to i s odabirom momčadi godine u Hrvatskoj i razlozima zašto bi to mogli ili morali biti nogometaši, odnosno tenisači, a neće biti primjerice Sinkovići, osim u odabiru HOO-a, koji ima posebnu kategoriju baš za posade.

Istina je, pogađate, ponovo ostavljena da se brani sama….

JURA OZMEC

Moglo bi vas zanimati...

  • Zamagljivanje
    31/03/18 Zamagljivanje

    Studentica novinarstva, koja piše završni rad na VERN-u, javila mi se i poslala neka a...

    Saznajte više
  • Tjelovježba
    31/03/18 Tjelovježba

    Ministarstvo obrane je objavilo da će hrvatskim vojnicima kupiti sportsku opremu u vrijednosti od ok...

    Saznajte više