Jarunski poučak

03/05/21

Jarunski poučak

SAŽETAK

Baš volimo robovati određenim frazama, posebno mi sportski novinari. Drugačije se izražavamo medijski nego što to radimo u “običnom” komuniciranju s ljudima,

Baš volimo robovati određenim frazama, posebno mi sportski novinari. Drugačije se izražavamo medijski nego što to radimo u “običnom” komuniciranju s ljudima, koristimo neke ofucane frazetine, iako nam hrvatski jezik doista pruža ogromne mogućnosti kako se izraziti i “začiniti” poneki sportski osjećaj ili događaj. Pa onda “zarazimo” i sportaše. Iva Oberan se tako veseli što je osvojila zlato na Europskom džudo kupu u Zagrebu, odnosno, kako bi ona rekla “pred domaćom publikom…”. Dakako, pogađate, publike nije bilo, bilo je na tribinama Doma sportova samo ponešto džudaša iz 30-ak zemalja. Istodobno Damir Martin tvrdi da je tijekom utrke Svjetskoga kupa na Jarunu imao “vjetar u leđa” htijući naglasiti da mu je bilo super kad je čuo navijače uz stazu. Dakako, vjetar u leđa niti jednom veslaču nije baš poželjan, jer ga - usporava, ali fraza je fraza. I svi znamo što je mislio.

Ipak, ovdje bih prvenstveno trebao čestitati tim sportašima što su tako dobri i uspješni, što su se, iz sportova koji se inače baš ne prate previše, probili do “prvih stranica” medija širom Hrvatske, pa i šire. Uz to, Zagreb se ovih dana stvarno uspeo na ljestvici svjetskih organizatora. Osim već “standardnih” Kraljice, džuda ili Hanžeka, sad smo u svijetu relija i veslanja također pri vrhu u organizatorskim naporima i djelima. Da ne spominjem povremene svjetske ili kontinentalne smotre u klizanju, vaterpolu, odbojci, hrvanju i još ponekim sportovima.

Iz Ministarstva turizma i sporta sve češće dolaze pozitivne misli i najave pomoći priredbama koje sam već spomenuo, a potom i nekima koje će tek doći ili postati bitne. Sve češće i organizatori takvih priredbi, osjetivši otkud “vjetar puše” u prve brojke svojih izvještaja stavljaju broj noćenja tijekom recimo relija prošli tjedan ili džuda i veslanja ovaj zadnji vikend. Zašto? Pa zato što svako takvo noćenje donosi nekakav novac hotelu, hotel plaća PDV državi, a država bi, po toj logici, mogla dio tako zarađenog novca vratiti sportu. Dakako, na taj financijski trokut HOO upućuje ozbiljno i uz ozbiljne statistike najmanje zadnjih 6 godina, no kad se to “razvodni” na 50 sportova i kad u državnom aparatu uporno nema nekoga tko bi shvatio o čemu je riječ, teško je razgovarati na taj način. Sad, izgleda, ima. S druge strane, neće biti dobro ako sad svi krenu braniti svoje pozicije i tražiti “svoje” novce od države, odnosno ministarstva. Posebno ne ako se stvari postavljaju onako kako se u Hrvatskoj vole postavljati - neka država (grad, općina, sponzor…) plati troškove, a mi ćemo raspodjeliti zaradu, na što pojedini sportski zahvati već sad opasno liče.

Veslači su godinama tražili svoje na način da se napokon uloži u Jarun. Sad je, za potrebe Svjetskoga kupa, uloženo oko 30 milijuna kuna i tribine, hangari, staza izgledaju stvarno dobro. No i spomenik lociran između Lisinskog i gradske uprave izgledao je dobro prva 3 mjeseca, dok se nije počeo raspadati, pa se samo nadam da nije ista firma radila i na Jarunu. No, bez obzira na sve, sad kad su izbori pred vratima treba slušati tko od kandidata za gradonačelnika Zagreba uopće priča o sportu, a posebno na koji način. Neću, ne pada mi na pamet, ovdje secirati onih ukupno 10 rečenica koliko je o sportu izrečeno, posebno i zato što jedan od kandidata ima izrazito negativan stav o sportu. Vraćam se potrebama Jaruna koje su, vjerovali ili ne, samo privremeno riješene. To što je sad tribina na Jarunu obnovljena, a prolazna mjesta na 2 kilometra dugoj stazi ofarbana, to što su nabavljeni novi pontoni ne znači da je sve napravljeno. Počnimo od produbljivanja i odmuljivanja Jaruna, pa održavanja svega da ostane ovako lijepo. Od 1987. nitko se o tome nije brinuo, što je više nego dobar alarm da ni idućih 33 godine neće nitko brinuti o tome što Jarunu i veslanju, ali i kajaku i jedrenju i još nekima treba. A više je nego lijepo vidjeti Zagreb na fotografijama koje veslački fanovi objavljuju širom svijeta, dok se čak 4 hrvatske posade s osmijesima na licima hvale svojim svjetskim medaljama. Najveći uspjeh hrvatskog veslanja tako je stigao paralelno s najvećom renovacijom Jaruna nakon što je izgrađen, ali definitivno nije i posljedica toga. Želimo li iskoristiti taj i takav Jarun za ubuduće, da na njemu svoje prve veslačke korake uče budući Sinkovići, onda je baš utrka Svjetskoga kupa idealna za početak, ili ako baš hoćete za nastavak prekrasne veslačke priče. Sad će sasvim sigurno dio roditelja zaželjeti poslati klince u sport koji se trenira većinom na zraku i koji ima takav odaziv u javnosti. Iskorak u privlačenju budućih vrhunskih sportaša svakako su i uspješni Sinkovići, Martin, sestre Jurković i četverac bez, da ne spominjem da je još 8 posada s hrvatskim veslima proveslalo Jarunom u dva dana Svjetskoga kupa. Dakako, kad svi oni u prvoj rečenici dojmova potenciraju navijanje duž cijele staze, koja je bila zatvorena za gledatelje…onda to valjda nešto znači.

Za početak da je nužno shvatiti da u sport treba prvo ulagati, a tek onda skupljati plodove.

JURA OZMEC

Moglo bi vas zanimati...

  • Gaženje
    26/04/21 Gaženje

    Smije li itko biti iznad zakona? Političar, glumac, sportaš? Smije li svjetski prvak u reliju...

    Saznajte više
  • Glavni tajnik
    19/04/21 Glavni tajnik

    Da, najlakše je reći “lako je Mandžukiću odreći se jedne mjesečne plaće…”,...

    Saznajte više