Joga
05/10/20

Joga

Sport i sportaše ljudi koji nisu vezani uz sport zapravo i ne razumiju. Najbolje se to vidi u ovim vremenima korone. Zabranjuju se treninzi, korištenje dvorana, gledatelji… Pri tom ne mislim da bi sad svakako trebalo sve to dopustiti, ali se očito radi o neshvaćanju potreba. Možda je najbolji dokaz tome jedan simpatičan detalj sa Simpozija „Školski sport“, održanom preko vikenda na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu i putem Zooma. Vrlo ozbiljna i draga gospođa je, naime, predložila da djeca umjesto da vježbaju (treniraju) zajedno, skupno, to odrade individualno, koristeći i jogu. E, sad, kako bi se primjerice džudaši ili karataši, a posebno košarkaši ili odbojkaši snašli u „pravoj“ utakmici nakon nekoliko mjeseci joge – to je pitanje u kojem leži ova moja potka. Sportaše jednostavno i definitivno ne razumiju oni koji sa sportom ne dišu svakodnevno.
Baš zato mi je fino legla poruka iz Hrvatskog školskog sportskog saveza da ovoga ponedjeljka kreću programi univerzalne sportske škole, uz dakako jasne epidemiološke mjere. Ma, činjenica je da korone ima, da smo svi potpuno neodgovorni, da maske nosimo više reda radi, a najdraži su mi oni koji masku nose samo preko usta, a korona prvenstveno ulazi i izlazi kroz nos. Jasno je da mjere zaštite, posebno prema djeci, trebamo poštovati i pridržavati ih se. Kako onda zaštititi sport i sportaše? Ne znam pravi odgovor, ali slušam one-koji-znaju, no bilo bi dobro da i oni pokatkad malo više slušaju sportaše, trenere, sportske radnike.
Jer, čemu ta silna želja da kod najmlađih probudimo želju za kretanjem, barem za nekakvom rekreacijom, ako ne za sustavnim sportom, ako to sve oni-koji-znaju zapravo svjesno ili nesvjesno ignoriraju. Na SPTV-u smo počeli vrtjeti crtić koji je financirala agilna ekipa u Ministarstvu turizma i sporta, a koji prikazuje klince kako malkice vježbaju u razredu ili doma, da baš ne zakržljaju. Klinci danas, čak i više nego ikada, sjede doma pred kompjuterskim ekranom i doslovce kržljaju. Dapače, još im je država nabavila nove laptopove. Super, mi ćemo taj crtić s vježbicama s radošću emitirati, ali bih puno radije objavio da je u škole uvedeno 5 ili čak i više sati tjelesne i zdravstvene kulture, za razliku od dosadašnja 2 sata tjedno. Da je tako, da smo već prije povećali broj sati tjelesnoga, uz nepisani dodatak „obavezno“, onda ne bismo baš mi emitirali silne emisije i priloge o rekreacijama, vježbanjima na ulicama, različitim prigodničarskim trčanjima i slično, kao „vau, super“, jer bi nam populacija stekla naviku i bilo bi im sasvim normalno da svakoga dana, počevši od vrtića, barem pola sata vježbaju. Emisije i prilozi o tome kako je to dobro jednostavno bi bili suvišni. U zdravom tijelu jest zdrav duh. 
I dok država s jedne strane očito propušta zaštititi svoju populaciju jednostavnim uvođenjem tjelesnoga u škole, s druge strane ista ta država povećava davanja u školski sport. To, dakako, odmah podupirem, jer u školskom sportu sudjeluju i oni, ili baš oni, koji u nekakvoj klupskoj ili pravoj sportskoj, eliminirajućoj, hijerarhiji ne mogu opstati. Sudjeluju oni koje bi sport vrlo brzo izbacio kao „nesposobne“. Pa se zato sad vraćam na onaj primjer s početka i na jogu svakoga učenika. Da, za sport i sportaša taj je stil nepreporučljiv, suvišan i nepotreban, ali za svako dijete, pa i za sve nas dosta starije od školske populacije, taj je stil i pristup životu više nego potreban. Taj stil, ta joga, daje nam poticaj da budemo bolji. 
U svemu.
JURA OZMEC

Moglo bi vas zanimati...

  • Magistra vitae
    27/07/20 Magistra vitae

    Međunarodni olimpijski odbor je povukao jedan iz serije nedavno proizvedenih filmića o zajedni&scaro...

    Saznajte više
  • Korak po korak
    19/10/20 Korak po korak

    Nedavno sam pohvalio glavnoga tajnika HKS-a, Josipa Vrankovića, zbog pozicioniranja loptačkih sporto...

    Saznajte više