Klub
28/09/20

Klub

Ovih je dana iznimno česta riječ, koja se čuje kamo god se okrenete, riječ „klub“. A nema veze sa sportom. Barem se nadam da nema. Moram priznati da me to, makar se radilo o sasvim drugoj stvari, asociralo na klubove koji u hrvatskom sportu, a čitamo vijesti iz svijeta, i drugdje, imaju ogromne probleme. Ne samo da nema publike, nego se ne može trenirati, klinci slabije dolaze i manje plaćaju članarine, treneri se boje raditi pojedine stvari, kontaktni sportovi su skroz u „banani“. Drago mi je da je premijer neki dan, na otvaranju Tjedna sporta rekao da će se situacija sa školskim dvoranama uskoro riješiti. Drugim riječima, naći će se rješenje da i sportaši svih uzrasta ulaze u te dvorane, jer im je sad ulaz zabranjen. Čak ni školska društva, zapravo, nemaju ulaz u dvorane, jer je po trenutačnoj preporuci potrebno da svi koji vježbaju izvan obaveznog tjelesnog odgoja moraju biti iz istog razreda. To je gotovo nemoguće. Jasno, školska sportska društva nisu ugrađena izravno u sustav sporta, ali mnogi su klinci baš igrajući rukomet ili čak i graničara pokazali svoje pozitivne sportske karakteristike i završili su u nekom klubu. Koji je, opet, trenirao baš u toj istoj dvorani, samo rano ujutro ili popodne, navečer. Od tih novaca je škola nabavljala stvari koje joj trebaju, ili jednostavno skupila za farbanje zidova.

Kad smo već kod farbanja i kod klubova, čitam tekst jednog navijača hrvatskog nogometnog kluba, ujedno kolumniste uvaženih hrvatskih novina, koji propagira prestanak navijanja za reprezentaciju. Čovjek je, očito, pogubio sve kriterije i raspao se u uzaludnom traženju smisla u sad već tradicionalno lošem plasmanu njegovog aduta, pa pokušava lokalni jal prenijeti na stupce koje inače popunjava drugim, mahom političkim stavovima. Ne navijati za reprezentaciju, u bilo kojem sportu je suludo, koliko god se ja slagao s osnovnim stavom da se treba vlastitom klubu dati sve. Bez reprezentacije, bez uzora u nacionalnoj vrsti ne postoji hrvatski nogomet, rukomet, košarka, itd…. Pa nije košarkaška liga potonula zato jer su klubovi slabi, nego zato jer je reprezentacija slaba. Dakle, navijati za nenavijanje reprezentaciji je jalov, lokalno uzurpiran, blesav i uzaludan posao. Bez različitih reprezentacija zapravo hrvatski kolektivni, mahom loptački sport u granicama Lijepe naše niti ne postoji. Gledam sastav nogometne reprezentacije koju će Dalić uskoro okupiti. Uz imena igrača nižu se imena klubova iz cijele Europe, ponajmanje iz Hrvatske. Dakle, svi oni dolaze igrati za Hrvatsku, a sad bi neki klupski jalnuš da ne navijamo za njih? Jest, ista inicijativa je postojala i kad je jedan portal proglasio stanje neinformiranja o nogometnoj reprezentaciji, koja je netom nakon toga osvojila svjetsko srebro. Pa, ako je to uvjet, neka onda ni po svemu očito lokalni novinar, koji piše za hrvatski tjednik bude inicijator nove medalje na Europskom prvenstvu. Hvala mu.

Htio sam za kraj ovoga teksta najaviti Zagrebački maraton i izravni prijenos na SPTV-u, ali neće moći. Maraton je otkazan. Ima puno pozitivnih razloga za to, dovoljno je reći – korona. Uostalom, mnogi se maratoni širom svijeta otkazuju, premještaju, spuštaju na razinu 100 trkača i slično. Zagrebački nije iznimka. Bolje je ne riskirati, slažem se. Jedino što, baš kao i u slučaju školskih dvorana, i opet ispada da je lakše prebaciti odgovornost sa sebe i reći – ne može, nego se suočiti s problemima i naći odgovore. No, razumijem. Žao mi je zbog sustava praćenja maratona, koji smo osmislili i koji bi, nadam se, bio bolji nego zadnje dvije godine.

Bit će dana.

JURA OZMEC

Moglo bi vas zanimati...

  • Bizarnosti OI
    31/03/18 Bizarnosti OI

    Olimpijske igre ogroman su događaj. ne samo za sportaše, nego i za novinare, čak i ne samo sp...

    Saznajte više
  • Kolinda
    15/06/20 Kolinda

    Da, Kolinda Grabar Kitarović će biti članica Međunarodnog olimpijskog odbora. Jedna od 105.

    Saznajte više