Kuha se
25/05/20

Kuha se

Nešto se veliko kuha u svijetu sporta, to je sigurno. Na žalost, teško je odrediti što. Kad sam nedavno skromno primijetio da bi skora budućnost mogla donijeti smanjenje sportskih događaja, nisam baš pomislio ići skroz do olimpijskih igara, ali sve je moguće.

Idemo redom. Thomas Bach je, potpuno nesvojstveno sebi i svojim uobičajenim izjavama, ustanovio da ako OI ne budu u 2021., onda ih sigurno neće biti. Izaći s takvom izjavom u vrijeme kad još nisu došli ni datumi u kojima je „originalni“ Tokio trebao biti održan doista nisu specifični za predsjednika MOO-a. Obrazloženje da ne želi utjecati na silne promjene svjetskih i kontinentalnih kalendara sportskih događaja ne zvuče loše, ali su plasirani ipak prerano. S druge strane, čovjek koji više nego očito juriša zamijeniti Bacha u fotelji predsjednika MOO-a, John Coates, u svojstvu glavnoga koordinatora tokijskih Igara izjavljuje da se sudbina Igara u Tokiju rješava u sportskim krugovima, bez obzira izmisle li cjepivo ili ne. Dakako, važno je razmišljati i o „drugom valu“ korona virusa, ali i o japanskom epidemiološkom gledanju na podatak da bi im u zemlju iduće godine trebalo u srpnju sletjeti cca 10 tisuća sportaša, 5 tisuća trenera i pratećeg osoblja, više od 20 tisuća novinara i oko 60 tisuća volontera iz 206 zemalja, da o gledateljima sad uopće ne raspravljamo. Japanski premijer Abe, s treće strane, u vlastitoj je zemlji prozvan za nezakonito povlađivanje glasačima svoje stranke, ali nevezano za to konstantno spominje nove i povećane troškove, koje silom pokušava poslati na naplatu u Lausanneu, Bachu. Coates je svojedobno očito koristio privilegirane informacije šefa koordinacije Tokija 2020 i prvi zapravo dao znak da OI neće biti u Tokiju ove godine, a sad je uspio uzburkati novinarski, ali još više sportski svijet konstatacijom da će se u listopadu ove godine sve znati o sudbini Tokija 2021.!?

Kako sad u listopadu? To bi bilo gotovo punih 9 mjeseci prije određenoga datuma za ljetne Igre u 2021. U tih 9 mjeseci se može sva sila stvari promijeniti, puno toga dogoditi, pa i masu sportaša pripremiti za napad na kvote koje vode na Igre, a teoretski i korona virus može nestati s kugle zemaljske. Bilo bi mi razumljivije i normalnije da je Coates spomenuo studeni. Tada, naime, Trump ili ostaje ili pada s trona predsjednika SAD-a. Ako ostane, gotovo je sigurno da će zabraniti američkim sportašima da idu na zimske Igre u Peking, samo 6 mjeseci poslije predviđenoga Tokija. To bi, dakako, bio ogroman udar na olimpizam. Obično se, naime, takvim američkim idiotarijama pridruži određeni broj zemalja. Bojkot, dakako, Bach ne želi, pa bi onda nekakva zajednička objava obrane obiju azijskih Igara dolazila u obzir, ali nakon američkih izbora, bude li potrebe. No, objava o Tokiju i dalje je smještena u listopad, dakle u doba kad su izbori u SAD-u još u fazi skupljanja glasova po državama, cjepivo se još uvijek razvija, a sportaši većine zemalja, toplo se nadam, ulaze u top formu nakon neuobičajenog ljeta.

I zato se vraćam na najrealnije razloge kuhanja u svijetu sporta, na kalendare sportskih događaja i na troškove. Gotovo sve svjetske federacije ovise i žive od novaca koje dobijaju od MOO-a. Nema li tih novaca, nema ni sporta, nema natjecanja, nema nagrada. Je li moguće da su u tom kontekstu moćni savezi pritisnuli Bacha jer nemaju više solucija, čitaj – novca, pa im je draže da Bach novac umjesto Abeu zbog odgode OI da njima za održavanje natjecanja?

Spominje se, naime, čak 800 milijuna dolara koje MOO treba dati Japanu zbog odgode OI.

Možda ćemo znati već idući tjedan. Stay tuned.

JURA OZMEC

Moglo bi vas zanimati...