Ljeto
30/09/19

Ljeto

Ljeto je otišlo. Za nas na SPTV-u već treću godinu za redom ljeto je neuobičajeno dobro – gledanost nam, unatoč globalnom manjem gledanju televizije, ne pada. Kad je tako, nećemo ni kroz jesen bitno mijenjati shemu. Samo malo. Pomaknut ćemo se neznatno kasnije s nekim najgledanijim stvarima. Imali smo lijepe stvari, sportske stvari, ljeto za uživanje, sporta dovoljno. Neki sportski savezi s nama su postigli punu gledanost, suradnja je na obostrano zadovoljstvo stvarno dobra. Nastavit ćemo i sa sportom u županijama, ipak tamo počinje sav hrvatski sport, a nedovoljno se promovira i pokazuje. S druge strane, napokon nas prepoznaje sve veći broj novih sportskih saveza. Pitaju, šalju prijedloge. Hvala.

Manje je od 300 dana do olimpijskih igara. Tokio je, kažu oni koji su u njemu bili, već sad spreman. Dobro, tako se to i inače kaže, ali Tokio, Japanci, oni bi doista mogli već sad biti spremni. Bili su džudaši i karataši u famoznom Tokamačiju, gradiću koji će uoči Igara ugostiti dio hrvatskih sportaša na aklimatizaciji i stvarno kažu da je sve ok. Prošli vikend Hrvatska je dobila još jednog olimpijca i brojke se polako učvršćuju iznad 100. Mi, Hrvati, najvolimo kad nam na Igre odu neke momčadi, pa samo čekamo kad će vaterpolisti napokon i službeno dobiti status olimpijske vrste, slično razmišljamo i s rukometašima, još uvijek se „ne možemo načuditi“ što to nije uspjelo nogometašima, ali zato „smo znali“ da će još jednu priliku dobiti košarkaši. Bilo bi dobro da ju i iskoriste, naročito sad kad se baš osjeća neka renesansa pod koševima, kad i savez i klubovi, a onda u konačnici valjda i reprezentacija počinju disati kao jedno.

Primjećujete, dakako, da nisam naveo ni jednu žensku vrstu. To nam je u Hrvatskoj iznimno slaba točka. Nedavno je košarkaški trener Željko Ciglar uzviknuo da se u Hrvatskoj zapravo i ne brinemo o ženskom sportu, a ja bih dodao kako je Željko svakako htio reći – o ženskom ekipnom sportu. Gase se klubovi, djevojke prekidaju karijere da bi mogle preživjeti, savezi šutke prelaze preko takvoga stanja, jer žele sačuvati barem muški dio. Baš zato neka inicijativa koja se sramežljivo probija i iz usta hrvatskoga premijera nadam se da nije tek „farbanje očiju“, jer ćemo se jako udaljiti od Europe. Najnovije brojke još su gore po hrvatski sport nego što su to bile prije nekoliko godina. Najnovije brojke nas sad definitivno zakucavaju na dno Europe po ulaganjima u sport. Ovdje imenica „sport“ uključuje doslovce bavljenje nekom tjelesnom aktivnošću, a ne samo vrhunski sport, no svatko iole pametan zna da se neće sportski uspjeh dogoditi bez kvalitetne baze iz koje iskaču talenti i supertalenti. A i dalje više od 60% hrvatskoga življa nema pojma o kretanju, rekreaciji, sportu.

Uz to, samo podsjećam, svi sportovi koje sam naveo kao nama, Hrvatima, najzanimljivijima (dakle momčadski) su čak i nepomičnim gledateljima na hrvatskim sofama u hrvatskim sobama, na hrvatskim TV ekranima dostupni samo uz dodatnu naplatu iz koje novac odlazi izravno izvan Hrvatske. A mi uredno plaćamo porez iz kojega se (pardon: iz kojega bi se trebalo) plaća razvoj hrvatskoga sporta. Plamičak nade u meni upalio je nedavno ministar Marić (onaj-koji-drži-državne-novce) kratkom i pametnom analizom financiranja hrvatskoga sporta. I vidim ja da čovjek kuži, ali osjećam, između redova, da i njemu treba netko reći: „Pa daj, Zdravko, malo preuredi taj financijski paket!“. Valjda hoće, jer moglo bi se dogoditi da na Markovom trgu ipak shvate da svaka uložena kuna u sport (dakle NE vrhunski, nego bavljenje nečim) znači i dvije, tri, pa čak i pet kuna manje uloženih kuna u hrvatsko zdravstvo.

JURA OZMEC

Moglo bi vas zanimati...

  • Navijači
    31/03/18 Navijači

    Ajd, doživjeli smo i to da su si beskompromisni pregovarači i zagovornici stručnosti i reformi u dru...

    Saznajte više
  • Harvard
    21/05/19 Harvard

    Jedna je mlada hrvatska sportašica, usput rečeno među najboljima u svojem sportu

    Saznajte više