Magistra vitae
27/07/20

Magistra vitae

Međunarodni olimpijski odbor je povukao jedan iz serije nedavno proizvedenih filmića o zajedništvu i solidarnosti. Filmić, jedan od tridesetak, prikazuje legendarni obračun Jessija Owensa i Luza Longa na OI 1936., namijenjen kampanji godinu dana prije OI u Tokiju. Navodno bi prikazivanjem tog filmića veličali nacizam. To sve sad već postaje ozbiljno ozbiljno. Uskoro će se zabranjivati povijest u cijelosti, jer svaki krak te povijesti, gledan iz današnje perspektive, ima neku “nedoličnu” crtu. Baš zato povijest i jest tako zanimljiva i bogata, da bismo na vlastitim pogreškama učili i ne ponavljali ih. No, izgleda da baš oni, čiju bismo nepoćudnost poznavanjem povijesti trebali ubuduće izbjeći, dakle prepoznati ju na vrijeme i suzbiti politke poput primjerice nacizma, sad nameću brisanje povijesti. Jer, kako drugačije to sve protumačiti? Samo ako nam izbrišu iz sjećanja zlo, da je ikada postojalo, oni ga mogu obnoviti, zar ne?

Naime, ako izbrišemo OI u Berlinu, ako se pravimo da te Igre nisu postojale samo zato jer su bile u tada nacističkoj Njemačkoj, ako iz arhiva maknemo sjajne snimke Leni Riefenstahl, pa što nam ostaje? Nitko, doista nitko pametan, neće sporiti da njezin film “Olympia” veliča jednu mračnu i pogubnu politiku, ali zar zato treba baciti sve kadrove snimljene na borilištima OI? Leni je prva u povijesti studiozno proučila logiku sporta i postavljala je kamere  tamo gdje ih većinom i današnji režiseri postavljaju dok prate sport. Zato što su logično postavljene. Zar zato treba Leni izbisati iz povijesti filmske umjetnosti, televizije, pa i PR-a? Zar zato treba izbaciti i Owensa i Longa iz olimpijske povijesti? Zar treba minorizirati ili sasvim izbrisati političko stanje u svijetu tada? Pa taj Luz Long je, samo zato jer je iskreno i srčano čestitao boljem od sebe, Owensu, završio na istočnom frontu i platio glavom. Taj isti Owens je samo nekoliko tjedana tijekom boravka u Berlinu (nacističkom!) bio ravnopravan svima drugima, spavao u istim spavaonicama, jeo u istoj menzi kao svi drugi. Naime, kad se vratio kući nije i dalje smio ući u restorane koji su bili samo za bijelce, pa mu čak ni predsjednik SAD-a nikad nije čestitao na podvigu napravljenom u Berlinu 1936., a kamoli da bi ga pozvao u Bijelu kuću. I što sad? To trebamo minorizirati i zaobilaziti? Zaboraviti? Izbrisati iz povijesti?

Sad, poput najezde uništavača kipova diljem svijeta, kreće napad na olimpizam, kao najsvjetliju točku svega pozitivnog što sport predstavlja. Sad se i to pokušava osporiti, zatamniti, promijeniti ili barem skrenuti pozornost s bitnih stvari. Iznenadni zahtjev Muzeja u Auschwitzu i to na twiteru (!?) da se filmić makne, zapravo vodi k tome da se za 3 ili 5 godina zabrani i taj muzej! To, izgleda, ljudima koji svoju minijaturnost i potpunu nevažnost u pulsirajućem svijetu ne da nije jasno, nego nikad neće ni postati jasno. Njima je važno samo to da su sad u žiži nečijeg interesa. Patetično i pogrešno. Žao mi je da je Bach tako brzo odustao od opravdavanja nakane filmića, ali znajući iz koje je on zemlje, možda baš zato, da ne riskira dublje sukobe i napade na olimpijski pokret.

Povijest je učiteljica života, tko toga nije svjestan, taj je duboko oštećen. Uostalom i na domaćem planu je važno da se zna sve što je u povijesti napravljeno, kako pogreške ne bismo ponavljali, a kako bismo dobre stvari kopirali i podržali. Pa mi se tako jako svidjelo kako je Tomislav Družak, sukladno službenom izvješću, novoj ministrici sporta i turizma “…predstavio sve što je SDUŠ radio protekle 4 godine”. Nije to nevažno, jer mnogi, posebno političari, u odbrojavanje važnih stvari za svijet kreću od dana kad su oni postali…nešto. Za njih prije i poslije njih ne postoji ništa. Družak je, sudeći prema izvještaju, dao sve. I dio kad ga nije bilo ni blizu SDUŠ-u i dio kad je SDUŠ vodio. Tako bi trebalo biti i drugdje. Jasno, kako će to na kraju doista i biti, znaju u ovom trenutku samo to dvoje Karlovčana, ministrica Brnjak i državni tajnik Družak. Možda im zajednička prošlost s osam obala bude pozitivna pretpostavka buduće suradnje, no sad se opterećivati s time nema smisla. Kako nama, još manje njima, jer bit će prilike za opterećivati se.

Nema smisla ni nogomet ili bilo koji sport igrati bez gledatelja, slažem se s ogorčenim navijačima, posebno Osijeka, ali istodobno navijam i za Capka i ekipu da nas održe koliko toliko zdravima. U tom procijepu želja i mogućnosti, složit ću se s time da je bolje da se nogomet održava bez gledatelja, nego da ga primjerice uopće nema. Doduše, i Capku se vjerojatno digla kosa na glavi kad je vidio kako su u Osijeku navijači gledali utakmicu, natiskani i bez maski.

A o povijesti kao učiteljici života…koga briga….

JURA OZMEC

Moglo bi vas zanimati...

  • Kadrovi
    31/03/18 Kadrovi

    Iskreno rečeno, nekako je “ispod radara” prošla vijest da je Hrvatska dobila euro...

    Saznajte više
  • Uskrs
    31/03/18 Uskrs

    U tjednom pregledu, pa makar bio Uskrs, bilo bi čudno i neprirodno da ne počnem s Tomislavom Ži...

    Saznajte više