Mozaik

17/05/21

Mozaik

SAŽETAK

Opet je iza nas jedan od onih vikenda kad imate problem sve sportske vijesti sortirati i odabrati jednu ili nekoliko koje zaslužuju veći prostor,

Opet je iza nas jedan od onih vikenda kad imate problem sve sportske vijesti sortirati i odabrati jednu ili nekoliko koje zaslužuju veći prostor, odnosno dio u ovom blogu. Sosu su ionako gotovo svi moji kolege prožvakali, pa mi preostaje, na vlastiti užas, složiti se sa Zdravkom Mamićem. Naravno, ne u eskapadama toka svijesti i prostotama, već samo u onom dijelu u kojem je naglasio godine tog zapravo klinca, koji očito pojma nema što se oko njega događa. Pustimo ga malo na miru. Puno je zanimljivije ili, ako hoćete, strašno je napeto postalo na samom kraju prvoligaške sezone u domaćem nogometu i to me više zanima nego neki klinac koji se malo zaletio. Posebno me veseli što “oni-koji-sve-znaju” nisu dobro procijenili da će netko nekome pustiti kako bi…. I to mi je skroz u redu. Fajt do zadnjega kola. Napokon! Hrvatskom je nogometu ova sezona stvarno trebala da nam svima, nakon svjetskoga srebra, potvrdi da se u Hrvatskoj igra odličan nogomet. Na žalost, klubovi ga igraju na trošnim ili nikakvim stadionima, tek od prije dvije godine neki su dobili nove i kvalitetne travnjake. Taj totalni nesrazmjer kvalitete igre i igrača prema uvjetima stvarno fascinira. Pitanje je, dakako, koliko će takav odnos još trajati u svjetlu one činjenice o kojoj sam već pisao, a to je da se hrvatska populacija smanjuje i da sve manje djece ulazi u sport. Posljedično trenutačnim odnosima, dakle i najveći pad novih igrača bit će baš u nogometu, budući da je sad najveći broj onih koji u nogometu pokušavaju naći sebe. Neki samo da se zabavljaju, a neki i da riješe svoju financijsku budućnost. Jasno, ovih zadnjih je toliko mali postotak, čak bismo prije trebali pričati o promilima, da me užasavaju pojedini političari koji tih 20 nogometaša izjednačavaju s cjelokupnim hrvatskim sportom i svim sportašima u Lijepoj našoj. Dapače, u ovim izborima i u svojim porukama biračima ističu se baš oni koji su u startu obećali smanjenje proračuna za sport, s obrazloženjem da “sportaši sami moraju osigurati svoje financije…”??!!

Jedino me tješi da u Hrvatskoj još nije rođen političar koji će u svojem postizbornom periodu raditi ono što je u predizbornom periodu pričao. Za razliku od, pogađate, sportaša, njihovih trenera i ljudi upletenih u sport. Na primjer ova dvojica sjajnih tenisača, Mektić i Pavić, koji su na kraju prošle sezone svojim dotadašnjim partnerima lijepo objasnili da svoju budućnost ne vide s njima, nego u kombinaciji koja je ovoga vikenda osvojila šesti turnir u osam finala u koliko su igrali. Hrabar potez, ali očito su vjerovali u što se upuštaju i na najbolji su mogući način obilježili prvi dio 2021. Nitko ne može znati koliko će dugo trajati i koje će sve rekorde oboriti, pa ni hoće li uopće, no da im ide dobro, to nitko ne može osporiti.

Nitko, paralelno s time, ne može osporiti ni da u ženskom rukometu uporno već godinama imamo  u finalu domaćega Kupa čistu “dosadu” jer stalno gledamo Lokomotivu i Podravku. Ovoga vikenda Lokomotiva je bila uspješnija. Kao da se samo nastavio film koji Nenad Šoštarić vrti još od europskoga prvenstva na kojem je s velikim brojem igračica baš iz Lokomotive ostvario najveći ženski uspjeh hrvatskoga rukometa. Ovo je, zapravo, samo neki logični kraj tih divnih mjeseci, koji su iza njegovih igračica. Iskreno, sad je stvarno jasno tko je u spoj klupskoga sastava, a potom i reprezentacije usadio pobjednički duh. Njemu je zadnjih tjedana bilo dosta teško, sasvim sigurno i zbog nemogućnosti dolazaka na rukometni teren, no kako nije na novinaru da potencira ili javnosti pretjerano iznosi privatne stvari, neću niti ja. Dovoljno je da je njegova priča ove sezone doista uspješna. Samo kao notica, sjetio sam se da je priča o njemu u izboru Hrvatskoga zbora sportskih novinara dobila najviše ocjene i na kraju nagradu kolegi Žukini. Da, zbog Žukine, ali i zbog Šoštarića, naravno.

Kako sam prošloga vikenda proveo 3 ugodna dana u Zadru, na prvom krugu kvalifikacija za odlazak na odbojkaško europsko prvenstvo, nekako mi je praćenje drugoga kruga bilo logično. Znao sam, uostalom i rekao sam to u prijenosu, da Hrvatska može pobijediti Nizozemsku. Malo mi se stislo grlo kad su protiv Šveđana u subotu dobili “tek” 3:2, a pogotovo kad su u četvrtom setu protiv Nizozemaca izgubili lopte koje su, realno, baš i mogle pripasti hrvatskoj vrsti. Na kraju, Hrvatska ide, uz Nizozemce, na EP. Ogroman rad i trud taljanskoga trenera koji je malo prodrmao reprezantaciju, ali svakako treba imati u vidu da je dva mjeseca imao priliku promatrati igrače u domaćem prvenstvu i spremiti Mladostaše koje je trenirao. Dovoljno dobro za ovaj sjajan uspjeh. Imati i mušku i žensku vrstu na najvažnijoj smotri, kako je dobro biti odbojkaš ili dio saveza, od nedavno u novim prekrasnim prostorijama.

Očito se od glave pa do repa radi strašno dobro.

JURA OZMEC

Moglo bi vas zanimati...

  • Zastava
    31/05/21 Zastava

    Naomi Osaka je odlučila uvesti nove standarde u svjetski sport, standarde koji bi uključivali i...

    Saznajte više
  • Eriksen
    14/06/21 Eriksen

    Ne, ne zanima me ovdje je li trebalo ili ne nastaviti tu utakmicu u kojoj je Eriksen pao. 

    Saznajte više