Napokon
31/03/18

Napokon

Premijer je bio na nekom sportskom događaju! Točnije, na hokeju. Taman se ta senzacija poklopila sa snijegom u Lici, drugim riječima – iznenadilo nas je. Navodno se u njegovom kabinetu ubrzano radi na planu kako što prije posjetiti što više sportskih događaja, jer negdje od jeseni ionako više neće biti hrvatskoga sporta. On to najbolje zna. Njegova vlada nije napravila ništa kako bi pomogla hrvatskome sportu, barem toliko da redovna sredstva za sport udijele sportašima. Zato je sad krenuo u turneju da barem vidi kako je to hrvatski sport bio jak. Pa čak i u njegovom omiljenom hokeju na ledu, gdje (kao i u desetak drugih) hrvatski sportaš dokazuje da nije sve u tradiciji ili objektima, nego u želji, volji i odlučnosti. Nadam se, ipak, da je, zajedno sa svojim ministrom za sport (koji, samo spominjem, još uvijek nema pomoćnika u ovoj grani svojega ministarstva) čuo od predsjednika HOO-a da je situacija u financiranju hrvatskoga sporta alarmantna. Doduše, nadam se da je taj dio o ugroženom hrvatskome sportu, posebno odlasku u Rio de Janeiro dobro čuo, jer premijer dokazano ne čuje najbolje za vrijeme sportskih događaja, posebno ne povike koji u Lijepu nam našu vraćaju neke stare duhove, a dolaze baš tijekom odigravanja utakmica, ali nogometnih.

Znam, dakako, da malo pretjerujem s crnim prognozama i znam, dakako, da su stvari išle nekim drugim redoslijedom nego što bi ijedan sportaš ili sportski djelatnik (uračunavši tu i sportskog novinara) to htio, no nije baš ugodno pričati s ljudima koji bi trebali poslati nekakve Sinkoviće na natjecanje, a u blagajni je – paučina. A od istih tih Sinkovića očekujemo da osvoje zlato u Riju? Ili od stotina drugih, uključujući i one koji nemaju veze s Rijom, ali također dijele sudbinu prazne blagajne.

Valja, napokon, biti dosljedan i reći da je Vlada na svojoj telefonskoj sjednici prošloga tjedna donijela odluku da se sredstva od igara na sreću raspodjeljuju i organizacijama koje skrbe o sportu u visini od 32,95%. To je za 2% više nego što je sport dobijao primjerice lani, a to bi trebalo biti i nešto milijuna kuna više. Trebalo, velim, al ne znam hoće li. Prvo odluka treba biti objavljena u Narodnim novinama, pa onda kreće izračunavanje, pa... S te strane, bez obzira na moju zločestu opasku s početka teksta, Vlada jest prepoznala da je sport u ovoj zemlji ipak određeni ispušni ventil frustriranoj naciji i da sportaši svojim rezultatima daju nadu u bolje sutra, pa je bolje da se nacija prazni izvikujući gadosti na tribinama nogometnih stadiona ili slaveći uz medalje uspješnih sportaša, odnosno bolje je da sporta - ima. S druge strane, nikako da se te igre na sreću dovedu u red. Znamo da jako puno kuna odlazi izvan granica Hrvatske zato jer mnogi koriste inozemne internetske kanale za klađenje. Ne samo zato jer je zarada u eurima, nego zato što dobitak ne moraju dijeliti s državom. Pa onda i hrvatskome sportu (i kulturi, i zdravstvu...) ide manje novaca izravno, jer je nemoguće od inozemnih kladionica utjerati harač, a i država trpi jer joj se u blagajnu ne slijeva određeni postotak poreza na dobit. I onda država (barem dosad) ne radi ništa kako bi to riješila?! E, to me sad već pomalo čudi. Za očekivati je da se ujedinjene kladionice sa svojim prijedlogom uređivanja odnosa u domaćim vodama (gdje oni imaju mnoge obaveze, od zapošljavanja određenog broja ljudi, do plaćanja poreza) ipak probiju do Timovog tima u Vladi i da riješe taj problem. Ispada ovdje da navijam za kladionice i igre na sreću, ali zapravo navijam za hrvatski sport. Povećanim ulaganjem kladioničara, koji se ionako klade, u domaće kladionice (igre na sreću), koristi može imati (i ima ju) država, kroz poreze, ali najveću korist kao korisnik s najvećim postotkom sredstava iz igara na sreću, jest ipak – hrvatski sport. Pri tom nije tu samo olimpijski ili neolimpijski sport koji se financira kroz HOO, već i paraolimpijski, školski, studentski sport. Svi oni o tim novcima ovise, jer država izravno iz proračuna ne daje gotovo ništa, neki kikiriki tek. A i o tome treba malo razmisliti ubuduće, da izravno iz proračuna sport ne dobija gotovo ništa, no neka se barem riješi ovaj sustav, lakše će biti razmišljati kad se zadovolje osnovne potrebe.

U međuvremenu, dok se ove pretpostavke s davanjem novaca ne riješe, mi ćemo malo proslaviti Matiju Kvasinu, senzacionalnoga pobjednika Utrke kroz Hrvatsku, koji je, ako ste smetnuli s uma, morao otići iz Hrvatske da to ostvari.

Moglo bi vas zanimati...

  • Preća
    31/03/18 Preča

    Tin Srbić. To je ime koje ovih dana treba ponavljati, cijeniti i poštovati. Dečko je svjetski...

    Saznajte više
  • No pasaran
    31/03/18 No pasaran

    U nedostatku reformi i najavljenih senzacionalnih poteza nove nam vlade, netko se, eto, dosjetio i Z...

    Saznajte više