Navijači
31/03/18

Navijači

Ajd, doživjeli smo i to da su si beskompromisni pregovarači i zagovornici stručnosti i reformi u društvu, u Vladi i Saboru ipak dopustili da, barem na jedan dan, barem na jedan sat, javno postanu navijači. U redu, bez baklji i bez bijesnih pokliča, ali – navijači!

Treba biti precizan, radi se o predsjedniku saborskoga Kluba zastupnika Mosta i omiškom gradonačelniku, te glavnom pregovaraču Mosta u miješanoj komisiji kojoj još nisam otkrio svrhu (ali mlad sam, budem). Čovjek jasno kaže – ja sam navijač Hajduka, a kroz ostale izjave šalje poruku „svejedno mi je ako ćete takav moj navijački osjećaj možda krivo interpretirati u rečenici u kojoj sam žestoko protiv poslovanja Dinama i njegovog odnedavnog savjetnika, a donedavnog izvršnog predsjednika, te protiv stava čelnika Hrvatskoga nogometnoga saveza o Zakonu o sportu“.

Zapravo mi se kao takav jako sviđa, jer svi smo mi, htjeli ili ne, manje ili više, nekakvi navijači. Ali to ne znači da zbog toga ne znamo što je ispravno, što je zakonito, što treba, a što ne. Kod nas se, a to je činjenica, sve izjave ili djela gledaju samo kroz prizmu kome-pripadaš, pa ne čudi gdje smo. Vriti. Čim netko kaže nešto što nam ne odgovara ili se s time ne slažemo, odmah se pokreće pitanje sdp-hdz, partizana, ustaša, četnika, ili pak gdje je tko bio devedesetprve, a ako nam ni to nije dosta, onda za koga navija. Pa dosta više! Zar je navijanje za GNK ili HNK važnija od stručnosti, analize i trezvenog i nezavisnog mjerenja nečijeg uspjeha ili neuspjeha? Hajdmo o svemu razgovarati, suprotstaviti argumente i činjenice, odlučiti bez povratka u '45 ili '91, ali i bez stava da je navijati za neki klub loše? Navijati, naravno, a ne divljati.

Ruku na srce, tjedan je baš bio takav, u znaku jakih društvenih događaja i stvari koje su vezane uz sport, dobro – nogomet, pa malo navijanja, čak i u visokoj politici, ne smije iznenaditi ni uvrijediti nikoga. Odluka HNS-a da ne mijenja svoje zakone zbog Zakona o sportu, ostavka izvršnog predsjednika GNK Dinamo, novi vlasnici u Gradskom vrtu i – najveće – slavlje HNK Hajduk uz 105. rođendan, uz obaveznu bakljadu i usputno uništavanje. Baš je, naime, zanimljivo, pa ako hoćete i na simboličkoj razini, kako je Torcida, odnosno određeni broj njezinih članova skoro spalila bazen na Poljudu, bez da se itko našao pozvanim ispričati se zbog toga, ili nedajbože ponuditi plaćanje krpanja balona. Barem ne dok ja ovo pišem. Tako ispada da im je važnije da slave i da pucaju petarde, bez da ih je briga hoće li nešto pri tome izgorjeti. U čemu je u tome simbolika? Pa u tome da je i njihov prijedlog promjena u Zakonu o sportu također usmjeren samo prema nogometu, njima i njihovom klubu, a baš ih briga što će s ostatkom sporta i sportaša u Hrvata biti. Pri tome ne zanemarujem činjenicu da HNK Hajduk danas ima najbolje organiziranu navijačku skupinu, najviše registriranih članova koji plaćaju članarinu, najviše gledatelja na tribinama i slično. Pa kad već jesu takvi, uspješni, da nameću i svoj izgled zakona predstavnicima u Saboru, bilo bi dobro da se zbog pogreške i paleža ispričaju. Odnosno, da predlože izmjene zakona u kojima će se voditi briga i o Blanki Vlašić i o Mariju Možniku, o braći Sinković, ali i o desecima tisuća onih koji se u novoispletenoj zakonskoj mreži bačenoj na ustroj GNK Dinama i HNS-a trude uhvatiti zraka i preživjeti. No, ima vremena, možda budu. Možda baš dopisom iz ureda omiškoga gradonačelnika? 

Ponavljam, jak je tjedan iza nas, puno se stvari dogodilo koje bi mogle usmjeriti i budući hrvatski sport. Ni žičana žilet ograda nije spriječila mađarski kapital da dopre do Osijeka i Gradskog vrta i ulije novu nadu nekadašnjem najuspješnijem rasadniku mladih nogometaša i šire od granica Slavonije, ali će se rezultati moći procjenjivati tek za 5 ili 6 godina. Kao u svemu. To jedino potpuni ignoranti i neznalice, ili pak zli i opaki ljudi (ili od svega pomalo) mogu očekivati ili zahtjevati rezultate preko noći, većinom u cilju ostvarivanja neke svoje sitnodušne koristi, jer duboko u svojoj ograničenoj svijesti osjećaju da je to nemoguće. 
Ova televizija, na čijim web stranicama ovo pišem, to je najbolje osjetila.

Moglo bi vas zanimati...