Nestajanje
11/11/19

Nestajanje

Da nema hrvatske pozitivne, duhovite, ponekad i cinične strane, ne znam koliko bi nam svima bilo dobro ili barem na trenutke dobro. Mislim pri tom na one veseljake koji pola sata nakon Dinamovog propuštanja prednosti 3:1 izbace na društvene mreže genijalan slogan: STOP THE VAR IN CROATIA! Maestralno. Moramo se negdje veseliti i iz sebe izbaciti frustracije, a ne samo izvlačiti tamne strane. No, radimo li mi to uopće, ikada? Je, glupo je, neodgovorno i čak sumnjivo kad u Hajduku dopredsjednik i sportski direktor daju ostavku u istom tjednu, ili kad Hrvatski teniski savez potjera čovjeka koji je mušku ekipu doveo na vrh Davis kup natjecanja, ali je tipično hrvatski. Sve može prosječni Hrvat oprostiti, samo uspjeh ne može. Uz to, ako se negdje vrti veliki novac, a na obje spomenute adrese jest tako, onda je proces nemilosrdniji, žešći i neočekivaniji. Ponekad i kroz medije, a ne samo kroz nepotpisane izljeve nepismenosti, nemoći, ludila i jala na društvenim mrežama. Pametni u sportu, mahom treneri, spakiraju kofere na vrijeme i odu u nekom mirnom periodu, osjećajući buru koja se valja iza horizonta. Oni manje iskusni ostanu na udaru. One potpuno neiskusne potjeraju k'o pokisle janjce na kolinje. Da, ne opraštamo uspjeh nikome.

A uspjeh je i povratak NBA košarke na HRT ekrane, ali za koga? Naime, u svjetlu izjave Dina Rađe kako će to povećati interes za košarku u Lijepoj našoj, hmmm? Kad iskoristite minute najgledanije svoje info emisije na promociju NBA projekta, umjesto da objavite barem neke rezultate domaće košarke u tom istom terminu, onda to nije prava reakcija, put povratku interesa za košarku u Hrvatskoj. Jer, kao što svi znamo, NBA baš i nema puno veze s košarkom kakvu gledamo po hrvatskim dvoranama, a djeca koju tako silno želimo u sportskim dvoranama i nikako u kafićima ili doma za kompjuterima, vjerojatno danas niti ne znaju nabrojati hrvatske košarkaške ligaše, jer pojma nemaju da se košarka uopće igra. Jesmo, krivi smo i mi – sportski novinari. Stalno i svakodnevno nas bombardiraju s vijestima kao s početka ovoga teksta i neki među nama, ili većina među nama jednostavno je izgubila onaj osnovni impuls što je to sportska vijest i kako bi hrvatski sport mogao, trebao ili morao biti zastupljen u hrvatskim medijima. Ovdje ću napisati – osim na SPTV-u….pa vi odlučite.

Saborski odbor za djecu i mlade usvojio je prošloga tjedna prolaznu ocjenu Hrvatskom olimpijskom odboru na svemu što su radili i u 2018. godini, u prvom redu u promociji i organizaciji sporta, uključivanju trenera u sustav financiranja, jačanju praćenja ženskoga sporta itd. To je, dakako, dobro, jer baš SPTV ima 43% sportašica u programu. Istodobno, u novom Zakonu o elektroničkim medijima ispuštena je za sada mogućnost specijaliziranim televizijama poput SPTV-a da sudjeluju u raspodjeli novaca iz kasice namijenjene za razvijanje pluralizma medija. Dakle, jedna sitna trećeligaška birokratska utakmica je završila 1:1, odnosno kao da su rekli – baš dobro radite, evo malo ćemo vas potapšati po ramenu, a sad se gubite i grcajte i dalje u neimaštini, vi sportaši. Ionako vam nije mjesto ni u kakvom mediju, tko vas šiša. Kad se tome doda trijumfalističan povratak NBA-ja na HRT, ispada da je to važnije od hrvatskog sporta i izvještavanja o njemu, o sportašima koje svaki dan gledate po tramvajima ili na biciklima, a ne znate da se bave boćanjima, karateima, penjanjima na stijenu i stotinama drugih disciplina. To najbolje znaju njihovi roditelji, bake, tete i pojedini susjedi, koji zapravo uredno, iz mjeseca u mjesec plaćaju taj NBA. Osamdeset kuna.

I zato zatvorite oči na tren, zamislite da Sportske televizije, najgledanijeg hrvatskog sportskog kanala, za koji se ne plaća pretplata, nema…

JURA OZMEC

Moglo bi vas zanimati...

  • ČETRDESETTRI!
    11/03/19 Četrdesettri!

    Dan uoči Dana žena je Agencija za elektroničke medije objavila Preporuke za bolje praćenje ženskog s...

    Saznajte više
  • Srebro!
    16/07/18 Srebro!

    Odlično! Srebrni smo na Svjetskom nogometnom prvenstvu.

    Saznajte više