No pasaran
31/03/18

No pasaran

U nedostatku reformi i najavljenih senzacionalnih poteza nove nam vlade, netko se, eto, dosjetio i Zakona o sportu. Taj isti netko je, vjerojatno, naumio gužvom oko najave promjena Zakona malo skrenuti pažnju s činjenice da se ništa drugo, pa ni pompozne reforme, zapravo, ne događa. Pa je recept: malo Zakona, malo Mamića, malo Hajduka i – mir do ljetne saborske pauze. Do tada se možda dogodi nešto zanimljivije, pa promjene Zakona o sportu i neće biti tako važne. A i europsko u nogometu će naciju primiriti da zaboravi da novih zakona, reformi i boljega života – nema.

No, ako se već o promjenama priča, a svi znamo da postojeći Zakon zapravo treba poderati i napisati novi, zanimljivo je kako će se to i u kojem dijelu dogoditi. Naime, znajte da je prijedlog potpuno novoga zakona, a ne prepravljenoga staroga, već napisan i da su mnogi koji su sudjelovali u njegovom nastajanju iznimno zadovoljni. Tu valja objasniti kako je taj napisani zakon nastao; postoji radna skupina ljudi koji imaju dosta toga (pametnoga) reći o svakom segmentu zakona, pa se oni sastaju, pa daju prijedloge, pa u završnici dođu do toga da kažu da su baš sretni s prijedlogom i da idu na javnu raspravu. Bilo je tako i s ovim napisanim zakonom, jedino što se, očito, nisu svi baš složili sa svime, pa je izgleda danas lakše praviti se da taj zakon nije lani ni napisan, nego ga dati na javnu raspravu. Čini se, barem prema postojećoj situaciji, da je nekome tako napisan zakon veći problem od postojećega. Lakše je, čini se, u postojećem, kako se najavljuje, nešto „samo malo promijeniti“ i vratiti zakon na policu? Svi, dakako, znamo, da se u nas ni jedan, pa ni Zakon o sportu zapravo uopće ne poštuje, zato će i opet krasiti neku policu, kakav god ispao na kraju...
Pa hajd'mo malo vidjeti tko to ne bi iz ladice izvukao novi, uvjeren sam - vrlo cjelovit i dobar zakon, nego bi šarao po stranicama postojećega? Prvi koji mi padaju na pamet su, dakako, nogometni čelnici koji su ionako javno rekli da su protiv promjena unesenih na silu u postojeći zakon i prihvaćenih još u smiraj stare vlade. Nogometašima bi, vjerojatno, odgovarao stari oblik Zakona, bez klauzula koje (iako nategnuto) su pisane protiv vrlo jakog drugog (ili prvog) čovjeka nogometne hijerarhije, a koje je u zakon ugurala udruga Naš Hajduk, nezadovoljni svime vezanim uz nogomet. Doduše, nekako si mislim da možda i ne znaju za novi prijedlog? U njemu su bolje sređene obaveze prema klubovima, zaposlenicima, sportašima...možda bi ih više oduševila ta verzija? Ali, znam da znaju, znaju...

Osim izravno ciljanih nogometaša i dijelova Zakona koji su tu zbog „čišćenja močvare“ ima i još potencijalno nesretnih s tim prijedlogom zakona iz ladice. Sjećate se da je lani organizirana i tribina na Kineziološkom fakultetu, na kojoj se čitalo zašto neke nove prijedloge ne bi nikako valjalo prihvatiti kroz novi zakon. Nije se, dakako, čitalo zašto neke prijedloge treba prihvatiti, pa je cijela ta pobuna dovela do toga da se prijedlog pospremio u ladicu. O njemu sada povremeno raspravljaju oni koji su bili u čuvenoj radnoj skupini i čudom se čude zašto se njihov prijedlog ne uzima u obzir u ovoj novonastaloj hajci. Čini se da je i HOO mogao biti zadovoljan s većinom predloženoga Zakona, već i zato što se dublje i preciznije Zakon o sportu vezivalo sa zakonima koji su sportašu i sportu važni – o udrugama, porezima i slično. Ipak, ispalo je da i HOO ima primjedbe i to ne baš male. Baš kao i Kineziološki fakultet, čiji su predstavnici čak i poveli „revoluciju“ i ustali protiv takvoga prijedloga. Kad sad razmišljam o tome, taj bi zakon, kad bi bio donesen, grdo ograničio djelovanje stručnjaka s KIF-a i uskratio im ono što već generacijama rade – sudjelovanje u svim sportskim strukturama, pa i u zakonskim procedurama. I kad onda pročitam razmišljanje naše trenutačne Vlade da se Zakon treba mijenjati, a uzmem u obzir sve ovo što sam nabrojao, sve ove labirinte misli, kome nešto odgovara, a kome ne, nekako mi je jasnije zašto se i opet sve radi polovično, bez konačnoga rješenja.

Jer, ako se sjećate filma „Svjetski rat Z“, u njemu se spominje „deseti čovjek“, tj. osoba koja u vladi ima obavezu misliti i raditi drukčije od ostalih. Dobar običaj, ali potpuno neupotrebljiv u Hrvatskoj. U Hrvatskoj oko svega, pa i oko Zakona o sportu postoji ne 9, nego 909 različitih mišljenja i ideja. Onaj dodatni, „deseti“ bi eventualno pomogao da se sve objedini i donese normalan zakon... U Hrvatskoj? Normalan zakon? U normalnoj proceduri? No pasaran!

Moglo bi vas zanimati...

  • Ćušpajz
    29/10/18 Ćušpajz

    Premijer je iznimni ljubitelj sporta. Usred rasprave o državnom budžetu on zatraži, i dobije

    Saznajte više
  • Divide et impera
    31/03/18 Divide et impera

    Sad smo već naučili da Međunarodni olimpijski odbor nije izbacio Rusiju s Olimpijskih igara u Pjongč...

    Saznajte više