Pamet u glavu
11/06/18

Pamet u glavu

Kaže Zlatko Dalić da je bolje da mu se nogometaši koji sumnjaju u sebe ili nemaju vjeru u rezultat ne pojavljuju na avionu, koji polijeće za Rusiju. To je dobar stav. Pomalo me podsjeća na 1996., kad je „Kljun“ Kljajić došao među rukometaše na prvi trening u zagrebačkoj „Kutiji šibica“ i odmah jednog igrača potjerao na tribinu, jer nije na vrijeme ušao u vrstu. Podsjećam, rukometaši su mjesec dana nakon tog postrojavanja osvojili zlatnu medalju na olimpijskim igrama. Analogija tu staje. Naime, tadašnji su rukometaši, uostalom baš i kao nogometaši 2 godine potom, bili potpuno drugačiji. Kaže Dario Šimić da je reprezentacija tada imala 8 kapetana. Drugim riječima, izgleda da današnja reprezentacija, o nogometu je još uvijek riječ, nema kapetana, nema vođu? Istu tezu nudi i Igor Štimac. Što je onda za očekivati nama, običnim navijačima, željnima samo uspjeha i slave u Rusiji?

Čitam da Argentinci imaju nekih unutarnjih problema, da glavnome treneru prijeti otkaz. Koliko god to neukom poznavatelju sporta zvučalo kao prednost protiv Argentine, treba biti svjestan da bi dolazak novog trenera mogao zapravo biti još jači motiv za što bolje nastupe na Mundijalu. Nije li i Hrvatska istu formulu upotrijebila već nekoliko puta u ključnim utakmicama, pa uostalom i s Dalićem, kako bismo osigurali prolazak na velika natjecanja? S druge strane saznajem „iz povjerljivih izvora“ da vlada nered među Nigerijcima, a uz to je „svima jasno“ da Islanđani ne mogu trčati cijelu utakmicu. Zašto se stvari tako plasiraju javnosti, kad je više nego jasno da ni naša reprezentacija također baš nema previše volje trčati, a u slučaju da prvi dobiju gol, teško im se vratiti u igru. Dakle, pamet u glavu.

I dok su nogometaši u Osijeku izbrusili, nadam se, dileme oko sastava protiv Nigerije, već drugoga je dana Osijek bio domaćin i rukometašima, koji su otvorili novu eru rukometne niske sudjelovanja na velikim natjecanjima. Nova Linina vrsta malo se na početku utakmice mučila s Crnogorcima, da bi Mago di Umago onda natjerao igrače na puni angažman i gotovo pa siguran prolazak na svjetsko prvenstvo. Uzvratna utakmica doista se čini kao odrađivanje posla, no i nju treba odigrati. Maksimalno i koncentrirano. I opet kažem – pamet u glavu. Osim, jasno, radosti zbog tog podatka, veseli me ono što sam i najavljivao, a to je da se Osijek polako pretvara u sportski grad broj jedan u Hrvatskoj. Pun stadion, puna dvorana, veselo sportsko ozračje, slavlje, sve zbog sporta. Bilo je, nisam gluh, povika koji ne spadaju uz sport, pa niti uz civilizacijski trenutak, no opća je slika bila doista sjajna.

Na neki način baš Osječani pokazuju put kojim bismo svi, valjda, trebali kročiti. Put je to u kojem si dajemo za pravo uživati u sportu, a ne od sporta praviti pitanje života i smrti. Ispada da mi, Hrvati, u svakoj utakmici, a posebno u utakmicama naših nacionalnih selekcija, proživljavamo kućne traume, silimo se na povijesna podsjećanja, svakako inzistiramo na psihološkom pristupu, opterećujemo se glupostima. Poraz u sportu doživljavamo kao osobni poraz, kao uvredu obitelji i roda, kao katastrofu širokih razmjera. Tako će biti i za vrijeme Svjetskoga prvenstva u Rusiji. Jedini spas prosječnom Hrvatu bi bilo osvajanje zlata, iako siguran sam da bi i tada bilo nezadovoljnika. Ne, ne znam kako to promijeniti, ali slutim da nam nove generacije teže prema tome da u svakom sportskom trenutku, pa i u porazu, nađu nešto lijepo. To me veseli.

Kako me niti na webu, niti na ekranu neće biti do jeseni, osim ako baš bude velike potrebe, želim vam sportski, opušteni i veseli ljetni period, prepun sporta i veselja. Makar Hrvatska ne osvojila svjetsko zlato u Rusiji! Ne zaboravite, sport bi trebao biti veselje sam po sebi…

Moglo bi vas zanimati...

  • Osmerci
    31/03/18 Osmerci

    Jeste li primjetili kako sport, sportski događaj, utječu na ljude različito? Jedni, na primjer, u zagrebačkom kvartu Rud...

    Saznajte više
  • Je li moguće?
    31/03/18 Je li moguće?

    Da sam neki zagriženi navijač, sad bih vrlo vjerojatno ili glasno psovao ili potajno zavidio. Ovako, kao nekakav objekti...

    Saznajte više