ČETRDESETTRI!
11/03/19

ČETRDESETTRI!

Blog kutak

Dan uoči Dana žena je Agencija za elektroničke medije objavila Preporuke za bolje praćenje ženskog sporta u elektroničkim medijima. Hvala im. Činjenica jest da SPTV primjenjuje sve te preporuke već godinama, no zbog ostalih televizijskih kuća dobro je da netko glasno kaže sve što su iz Agencije odlučili objaviti. Naime, Preporuke uključuju i studiju o praćenju ženskoga sporta u vijestima 3 nacionalne televizije (HRT, Nove i RTL-a), a ti su podaci, hm, u najmanju ruku katastrofalni – svega 4%!!!!! Poražavajuće je to, zar ne?

No, u suštini se i opet preko medija pokušava maknuti odgovornost od onih koji bi o sportu, pa i o ženskome sportu trebali skrbiti bolje i učinkovitije. Da, riječ je o ukupnoj politici prema sportu, o lošoj politici o kojoj trubim desetljećima, a koja je sve samo ne normalna. Dakle, riječ je o Vladi. Dok god Hrvatska bila duboko na dnu europske ljestvice ulaganja u sport, dok god 60% Hrvata ne zna za ikakvo bavljenje sportom, dok god djeca imala samo 2 ili 3 sata tjelesnog odgoja u školi i dok god se hrvatskom gledatelju sustavno oduzima pravo na gledanje hrvatskoga sporta, nema popravljanja slike o cjelokupnom sportu, a ponajmanje o ženskome sportu. Pa djevojčice danas ni ne znaju da se sportom uopće mogu baviti. Gdje bi to i vidjele? Prava za hrvatski sport, onaj najviši, otišla su iz Hrvatske, a želite li gledati hrvatski sport – platite dodatno, nekome izvan Hrvatske! Tu predlagači Preporuka imaju jasan stav, da se sport prvo treba vidjeti, da bi ga prepoznala ne curica u trećem razredu osnovne, nego njezini roditelji. Oni moraju saznati da sport za curice postoji, da joj omoguće da se sportom bavi. A ne da uporno pokušavamo mladim ženama zatvoriti sva vrata sad više ne samo sporta, nego svega normalnoga i svakodnevnoga. Toliko smo zatucani!?

U zemlji u kojoj si liječnici dopuste ne pomoći ženi da napravi abortus nećemo ni uz tisuće preporuka uspjeti podići svijest o ženskome sportu. Pa svijest o tome da je žena ravnopravna muškarcu, a potpuno samostalna u odlučivanju o svojemu tijelu, kao i uostalom muškarac o svojem, u Hrvatskoj je tek povremeni bljesak pojedinih pametnih ljudi. Svi ostali skrivaju se iza kulisa sazdanih od neznanja, ignoriranja i manipulacije. Neki se, dakako, boje. Prvenstveno žene. U takvom okružju, u kojem je važnije što je neki ministar jeo za ručak od gotovo svakodnevnog umiranja sportskih kolektiva, ne da ženski sport nema šanse; nikakav sport nema šanse.

Što napraviti? Suludo bi od mene bilo ovdje tražiti da školski kurikuli govore o ravnopravnosti spolova ne samo kroz načelne parole, nego i kroz suštinske promjene u društvu. Ne utvaram si da će preko noći liječnici odjednom shvatiti da ne mogu i ne smiju upravljati tuđim željama i tijelima, ili da će poslodavci napokon prestati ispitivati svaku ženu jel' planira zatrudnjeti, pa ako jest – noga. Koliko god, naime, autori ovih Preporuka imali lijepe i zdrave misli, upravo te su Preporuke još jedan kamenčić u mozaiku potiskivanja sporta i žena u drugi plan. One, Preporuke, zapravo kao da prstom upiru u još uvijek postojeću oazu slobodnih žena, koje smiju u sportu raditi što žele, smiju raspolagati svojim tijelom kako hoće i na koji način hoće. A to nekog može smetati. Imam, naime, dojam da se netko svojski trudi iseliti sve pametne ljude iz Hrvatske, da se nadljudskom snagom bori da svakog radno sposobnog Hrvata pošalje u Irsku, a svaku ženu zaključa u kuću, gdje će prati, peglati i slušati svojega muškarca.

Pa ako je u borbi protiv takve Hrvatske meni kao sportskom novinaru dano da se izborim za pravo da žene sportašice budu na televiziji, onda se ponosim s činjenicom da je SPTV lani imala 43% ženskoga sporta na programu. Četrdesettri!

JURA OZMEC

Moglo bi vas zanimati...