Pet godina
31/03/18

Pet godina

Ako samo malo pustite mašti na volju, peti rođendan jedne televizije možete prikazati i kao rođendan petogodišnjaka, koji se, eto, rodio 4. travnja 2011. Pa, evo i te priče. Možda i istinite.
Za početak, pamtimo porod. Zadnja 3 mjeseca, od kad je stručni konzilij dao „zeleno svjetlo“ da se beba rodi, pa do poroda grozničavo se gradila dječja soba, kupovala se ili posuđivala nužna oprema za bebu...ma, znate već.

Davao je taj konzilij svima drugima i više vremena za pripremu na bebu, no tako je bilo tada. Tog ponedjeljka u točno 17 sati su se na porodu okupili prijatelji i rodbina, čestitali, popilo se. Tu su bebu priželjkivali svi u obitelji, ali i neki dalji rođaci, prijatelji, susjedi. Svi. Neki su godinama prije nervozno ispitivali – dobro, a kad će beba? Smatrali su da će ih pomladiti. Doduše, pod jastuk se nitko baš nije gurao ostaviti kakvu kunu ili zlatni lančić, no nitko im nije zamjerio.
I onda je beba rasla, učila prve riječi, vrlo brzo stala na svoje noge, sve je izgledalo dobro. Uz bebu se pojavilo i mnogo ljudi koji su o njoj brinuli, pazili je, mazili. Malo se beba čak i udebljala nakon prvoga rođendana, a odmah potom je, sasvim neočekivano, dobila mogućnost upisa u najpoznatiji vrtić na svijetu, u koji se upisuje samo svake 4 godine. Te 2012. su upisi bili u Londonu i - beba je uspjela! Jasno, kako to u Hrvatskoj biva, odmah je izazvala zavist i stvorila si – neprijatelje.

Dakle, nakon što se beba s vrhunskim ocjenama upisala u vrtić, koji svoja vrata otvara samo jednom u 4 godine (ima, doduše i jedan nešto manji upisni rok zimi, ali također svake 4 godine), trebala je krenuti s pravim razvojem, iz godine godinu. No, odjednom se, niotkuda, pojavio vrlo utjecajan lik, iz Rijeke, i odmah joj je izračunao da samo zato jer se rodila, duguje svijetu milijune kuna. U zanimljivoj računici u koju je unio realne i apstraktne brojke, pa ih onda kvadrirao i ničim izazvan pomnožio s 3, lik je došao do sume koju dvogodišnja beba ne bi mogla potrošiti niti za 18 godina raskalašenog života. Pogotovo ne na način na koji živjela, skromno. Toliko skromno da su ostali roditelji u vrtiću ljubomorno provjeravali kako je moguće da naša beba za pelene troši petinu novaca koji ti drugi roditelji izdvajaju za pelene njihovih beba. I, jasno, prešutno su stali uz lika iz Rijeke. Odgovaralo im je da se naša beba ukloni iz vrtića. Taj utjecajan lik je uspio lažnu priču raširiti i u medije, pa su zajedno krenuli u frontalni napad na nejaku bebu i skrbnike. I tu su onda piskarali svakakve nebuloze: em da beba mora sama zarađivati iako bebe nigdje na svijetu ne zarađuju kad im je samo 2 godine, pa ni znatno više, em da je beba nešto ukrala, em da će zbog bebe bankrotirati kućni savjet, a da će svi stanari završiti na cesti itd. I beba je došla na zao glas, postala je ružno pače, nitko bebu nije htio.

Jasno, u ozračju takvoga linča neki su se prijatelji i rođaci uplašili i sakrili ili pobjegli, a neki su skinuli lažne maske prijatelja. Među prvima je doslovce smaknuće bebe, njezinu eutanaziju i brzu smrt, zatražilo 5 ili 6 samodopadnih likova koji navodno predstavljaju društvo nabildanih mladića, društvo zvano HOKLICA (ne zna se točno za što je to skraćenica, vjerojatno za: Homofobna organizacija kukavičkih lica). Oni su u brzom smaknuću nevinog djeteta vidjeli svoju šansu da preuzmu kontrolu nad svim sportskim aktivnostima zgrade. Ponekad je stvarno smiješno bilo gledati predstavnike te udruge kako se na sjednicama kućnoga savjeta bore s čitanjem unaprijed napisanih tuđih rečenica na komadićima papira protiv jedne nejake bebe, nemajući hrabrosti niti jednom reći što zapravo žele – kompletnu vlast u ulazu. No, kućni ih je savjet pročitao i nije se dao izmanipulirati. A u iduće dvije godine i drugi su se „junaci“ okušali u svladavanju male i nejake bebe, od svih postojećih inspektora u državi pa sve do nekog člana nadzornog odbora, koji je svoje nebrojene napade na bebu koordinirao sa svima osim sa zdravom pameću. No, gotovo svi su oni polako bljedjeli, da bi i netragom nestali....

A bebi, tada već četverogodišnjoj, koja je zbog takvih stvari sustavno ostajala bez pelena, benkica i bez hrane, te je po ocjeni pedijatra bila na granici hospitaliziranja, odjednom je pomogao jedan putnik namjernik, došavši čak iz Sarajeva. Pomazio je bebu, rekao da se može probati brinuti za nju. I malo pomalo, unatoč svim teškoćama koje još nisu sasvim minule, beba danas, za svoj peti rođendan može s ponosom puhnuti i odjednom ugasiti svojih 5 svjećica na torti i zaželjeti još bolje dane. Jer, oni svakako dolaze!

Moglo bi vas zanimati...

  • peJurativno
    04/06/18 Vrijeme pobjeda

    Ako se malo osvrnete oko sebe, shvatit ćete da smo mi, Hrvati, baš bogat narod. Kad je sport...

    Saznajte više
  • Vjeko
    31/03/18 Vjeko

    Godinama već pratim što se događa u Vaterpolskom klubu Jug iz Dubrovnika. Odradio sam pregr&s...

    Saznajte više