Poljud

Ovih dana, dok su najčešće riječi koje čujemo „sretan Uskrs“, „pisanice“ ili „šunka“, uz rijetku nedjelju u godini u kojoj u Lijepoj našoj baš i nema sporta, ipak moram nešto napisati o sportu. Prvo, iza Sportske televizije je 12 godina rada. Četvrtoga dana četvrtoga mjeseca u godini naš je rođendan. Kako sam baš toga dana ove godine imao čast studentima „Aspire“ u Splitu održati predavanje na temu televizije, iz njihovih sam reakcija i pitanja shvatio da nismo baš uzalud prošlih dvanaest godina stvarali ovo što danas imamo. Jasno, nije to kraj, moramo mi još puno toga odraditi, ali definitivno sam siguran da se u Hrvatskoj pišu nove, ljepše stranice sportu. I država je, naime, počela drugačije promišljati sport. Pozitivnije, sustavnije, ozbiljnije, financijski stabilnije. To je, dakako, moj dojam. Nije to i neće to biti uskrsnuće sporta, onakvog kakvog smo nekada poznavali i s kojim smo se desetljećima hvalili, ali je usporen strmoglavi pad i očito je da ljudi, a naročito mladi, počinju sport promišljati kao ravnopravnu granu svemu ostalome. Jedino iz takvoga promišljanja može doći do preokreta u glavama onih koji su se uvukli u neke svoje mišje rupe i uopće ih nije briga za sport, nego čekaju svoju penziju, po mogućnosti na jaslama kakvog osrednjeg sportskog kolektiva iz kojega se na tanku slamčicu crpe ionako dvojbeno mala sredstva. Ima, a to je uzrok mojem dojmu o boljoj budućnosti, ipak još dobrih vijesti.

Na primjer, Split je iznio svoje planove kako postati domaćin idućim Europskim igrama. Multisportska je to manifestacija koja, ruku na srce, još uvijek traži svoje mjesto pod suncem, a ove godine je njezino treće izdanje u Krakovu. U ponudi još uvijek nema sportova koji kao moraju biti na Igrama, nego se svaki put nabacuju prijedlozi i traže mogućnosti, da bi na kraju završilo s popisom većeg broja sportova od kojih neki na EI održe svoje europsko prvenstvo za tu godinu, a velika većina, što je jako važno, odrađuju kvalifikacije za olimpijske igre iduće godine. Kako se radi samo o Europi, a domaćini su do sada sva tri puta bili u istočnom ili jugoistočnom dijelu kontinenta, Baku, Minsk i Krakov, osjeća se da je Europskim olimpijskim odborima važno dobiti i kandidata ipak malo zapadnije. Sudeći prema riječima splitskoga dogradonačelnika Kuzmanića i prateći njegovu prezentaciju Splita članovima marketinške komisije Europskih olimpijskih odbora, jasno je da je Split idealna destinacija, jer u Splitu znaju kako Igre odraditi i imaju ih gdje odraditi. Grad iz svojih sredstava održava sportske objekte izgrađene još za Mediteranske igre 79 osvježenima, tako da bi eventualni financijski dodatak da se sve posloži baš za EI bio zapravo na razini proračuna kojega grad ionako planira u idućih nekoliko godina dati sportu. Postoji samo jedan, ali ogroman problem, a zove se stadion Poljud. Splitski ljepotan je izjeden hrđom, nemarom i neulaganjem u njega već dugi niz godina, osim za potrebe nogometa, pa bi dobijanje Igara moglo i trebalo biti bitno u obnovi stadiona. A i opet, bez obzira na sve, gradski oci ovoga ljeta, čim završi nogometna sezona, skidaju veći dio krova i zovu njemačke majstore koji su krov napravili da ga osvježe, renoviraju i vrate na staro mjesto.

Ako znamo da su Splićani tek predstavili sebe kao kandidata za Europske igre, onda je jasno da bi oni to ionako napravili. Strašno mi se to sviđa i na tome čestitam. Uz to, poslati upit za renoviranje istoj firmi koja je poljudski krov gradila kao prvi svoj ikada projekt u cijelome svijetu je ideja koja zaslužuje dodatnu čestitku. Naime, a što bi Nijemci kad im se spomene prvi njihov projekt ikada trebali odgovoriti nego – dolazimo, radimo sve što treba.
Vjerojatno će i neki popust dati….

JURA OZMEC