Pozitiva
31/03/18

Pozitiva

Stvarno mi se čini da je nešto jaaako bolesno u ovoj državi. Ili trulo, rekao bi jedan znameniti danski kraljević. I općenito, ali i oko sporta. Naime, više je mjesta u medijima dobio bolesni, zamaskirani, kukavički maloumnik koji ganja nogometnog suca, nego Snježana Pejčić koja je osvojila europsku zlatnu medalju!? Što? To je normalno? Kao, znali smo da će ju Snježana osvojiti? Već nam je dosadila sa svojim medaljama? Streljaštvo baš i nije neki sport? Sve krivo! Usput, malo poduke - streljaštvo je PRVI organizirani sport u Hrvatskoj. Ali nije samo Snježana bila ta koja je nosila pozitivu prošloga tjedna. Samo da podsjetim - osvojila ju je u disciplini zračna puška. Pogodila je 22 desetke u finalu i s osmoga mjesta pretekla sve suparnice i izborila se za zlato. Ne mogu to svi. Snježana je mogla. Uz ekipno srebro s Valentinom Gustin i Martom Zeljković. Sjećanje me vraća u Rio de Janeiro, gdje je došla kao favorit, a to nije pokazala u natjecanju. Sad joj se, valjda, malo vratilo. Drugo joj je ovo europsko zlato. No, prošloga tjedna nije bila jedina u naponu pozitive. I Božo Starčević i Dominik Etlinger su uzeli zlata na domaćoj, zagrebačkoj strunjači prepunoj svjetskih klasa u hrvanju. Još trojica su bili brončani. Donešena je odluka da se u Vukovaru gradi atletska staza, doduše samo sa 6 pruga, ali budući da novce daju i Međunarodni olimpijski odbor i Međunarodni atletski savez, pa valjda nije bilo dosta za 8, nemojmo sad ovdje cjepidlačiti. Rukometaši Zagreba su junački uspjeli osigurati osminu finala europske lige prvaka, malo zahvaljujući i rukometašima Vardara, a rukometašice Lokomotive idu u polufinale Challenge kupa. I još je bilo desetak lijepih i pozitivnih stvari, vjerojatno ste i sami veseli zbog nekog takvog…Drago mi je da je na sve reagirala i državna tajnica. Sad još, osim zdravog razmišljanja i pisanja po društvenim mrežama mora shvatiti da je upravo ona ta koja mora inzistirati na redu, poštivanju zakona, a to znači i na oštrim kaznama. Počela je s dovođenjem u red Hrvatskog nogometnog saveza, natjerala ih je da mijenjaju Statut. Sve u skladu s onim što i jest dužnost njezina ureda. Kao što je odredila tko će voditi radnu skupinu za izradu nacrta prijedloga Nacionalnog programa sporta. Znam, zvuči komplicirano, ali su to ljudi koji bi nam, napokon, morali reći što to Hrvatska ima i kako bi trebala razvijati sport. Ovako inače zvuči službeno objašnjenje: Nacionalni program sporta je dokument kojim se utvrđuju ciljevi i zadaće razvoja sporta, aktivnosti potrebne za provedbu tih ciljeva i zadaća te određuju nositelji razvoja i mjere kontrole njegove provedbe. Donosi ga Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske za razdoblje od osam godina, a mora sadržavati programe stvaranja uvjeta za bavljenje sportom u odgojno-obrazovnom sustavu, za postizanje vrhunskih rezultata hrvatskih sportaša na međunarodnim natjecanjima te za rekreativno bavljenje sportom radi zaštite i poboljšanja zdravlja građana. Osim ovih pozitivnih vibracija, sve hrvatske sportaše treba veseliti i rješenje da je država ove godine odlučila dati više novaca ukupnom sportu. I to se dogodilo prošloga tjedna, baš neki dobar tjedan. To u brojkama znači najviše u posljednjih 5 godina, odnosno čak 35% novca koji se ubere od igara na sreću. To je skoro 22 milijuna kuna više nego lani. Ako niste znali, iz tog se izvora namiruju već jako dugo svi sportaši - i HOO i paraolimpijci i sportski savez gluhih i studenti sportaši i školski sportski savez. I svi su dobili više. Ako sam ponekad i bio grublji prema državi, sad ju treba pohvaliti. Dakako, važno je pratiti hoće li se novac isplaćivati dinamikom kako to svakome savezu odgovara, jer inače opet neće biti dobro. Iako, dakako, pozitivan tjedan iza nas ne može i nije rezultat ovog povećanja izdataka za sport, nekako se poklopilo s time, pa djeluje obečavajuće. Novac ne stvara rezultate, to svi znamo, ali stabilnost u financiranju i to u neolimpijskoj godini možda je napokon onaj nužan pokretač prema stabilnosti postojećeg sustava. Rio je hrvatskim olimpijcima i paraolimpijcima bio najuspješniji, unatoč velikim financijskim zavrzlamama kroz koje su HOO i HPO prolazili, pa ni stabilan sustav, očito, nije bitan preduvjet za medalje i uspjeh, ali je - ponavljam - važan za sport i sportaše! Činjenica je da hrvatski sport i dalje, uz sve ove podatke i pohvalu Vladi, ne dobija baš idealnu svotu novaca, no hajdmo biti, barem malo, optimisti.

Moglo bi vas zanimati...