Proljeće
31/03/18

Proljeće

Stiglo je proljeće. Iako je ta činjenica sama po sebi dovoljna za odlazak na stadion, jer je toplije, maksimalna posjeta na Maksimiru, protiv Ukrajine, ipak je rezultat drugih predradnji. Prvenstveno treba reći da je preventivno-represivni aparat odradio svoje i na maksimirske tribine jednostavno niste mogli unijeti ni šibice, a kamoli baklje. Pa ni u ustima, kao što sam nedavno vidio da neki rade. Samim time su, već u najavi, obradovali one koji na stadion idu - zamislite - uživati u nogometu… Ostalo o toj utakmici znamo. Ipak, ono što je jedinstveno jest činjenica da ju je posjetio i veliki trenerski mag Jose Mourinho. Ne zato da bi samo uživao u nogometu, iako je vjerojatno uživao, nego prvenstveno da bi kupovao hrvatske igrače. Neka mu je sa srećom. U cijeloj toj nogometno-političko-policijskoj strci, koja traje tjednima, neopaženo prolaze hrvatski gimnastičari, koji putuju svijetom i - uspješni su. Nisu to više samo Ude i Seligman, na koje smo se nekako vremenom navikli, a još nastupaju. Sad su tu i mladići poput Srbića i Kovačevića, uz njih i Ana Đerek. Od njih treba očekivati da budu uspješni u budućnosti. Gimnastika je doslovce krvavi sport u kojem uspjevaju samo oni koji rade, uče i rade i uče. I rade. Sustav svjetskih kupova i česta natjecanja gimnastiku bi trebali ponovo vratiti tamo od kuda je, zbog kompliciranih sustava bodovanja i nepredviđenih trajanja, privremeno ispala - medijskih naslovnica. Ne samo u Hrvatskoj. Gimnastika, kao temeljni sport uz plivanje i atletiku, uljuljkala se u nekim svojim zatvorenim sferama, a iz letargije ih je žestoko probudila činjenica da su prošlih desetak godina počeli gubiti sponzore i TV minute. Dobro je, zato, da u povratku gimnastike važnu ulogu imaju i naše mlade snage. Ne zaboravimo da je i put na olimpijske igre ipak olakšan, a vjerojatno će biti i lakše, zahvaljujući i formuli koju su patentirali baš hrvatski gimnastički stručnjaci. Zato je dobro i važno imati svoje predstavnike tamo negdje u vrhu. Za sada im dobro ide. Dakako, treba uzeti u obzir da rade i djeluju u Hrvatskoj. Ovdje svako malo netko dobije napadaj ludila, pa se krene u filozofiranje o svrsishodnosti pojedinih sportova. Neki čak, počevši od prvog predsjednika Lijepe naše, zagovaraju da Hrvatska treba imati i financirati samo nekoliko sportova. Četiri ili osam recimo, maksimalno deset. U takvoj bolesnoj križaljci za gimnastiku, dakako, nema mjesta. Samo za loptačke sportove. I u doba početaka države za tenis. Potom za skijanje. Sada? Dobro pitanje. Navodno je premijer Plenković nedavno vrlo glasno pokazao sumnju prema financiranju skijanja. I to sjedeći zajedno s Janicom Kostelić za stolom. Zanimljivo. U trenucima kada državna tajnica najavljuje novi Zakon o sportu do kraja godine, a počela je djelovati i radna skupina za izradu nacionalnog plana razvoja hrvatskoga sporta u idućih 8 godina, važno je znati u kojem oni uopće smjeru idu? Ne namjeravam prodavati floskule i tvrditi da je svaki sport zdrav i da treba širiti bazu, kako bi nam mladež bila čila i zdrava. Ovdje je riječ o financiranju vrhunskoga sporta, a ne rekreacije. Ako se vi i vaši susjedi želte baviti sepak takrawom, igrom s loptom od pruća, popularnom u Aziji, samo dajte. No, ne očekujte od države da vam to financira. Zbog činjenice da neki sportovi koji su na popisu financiranja iz državne kase, a da se u kvalteti nisu pomakli niti grama i dalje postoje u sustavu financiranja, treba napraviti auzmeš, resetiranje, treba krenuti ispočetka. No, milijun sam puta to rekao i napisao - prvo treba odrediti kriterije po kojima će se takva, nova hrvatska tablica sportova stvarati. Kriterij “mi smo osvojili medalju” je svakako odličan kriterij, ali nije jedini.. Jasno, kriterij nije ni Plenkovićev sud o skijanju, ali ni Janičin. Kriteriji su univerzalni, od zastupljenosti pojedinog sporta u svijetu i Hrvatskoj, preko osvojenih medalja, olimpijskog ili neolimpijskog statusa i brojnosti, pa do medijske zastupljenosti, uvjeta za bavljenje u Hrvatskoj i tradicije. I još desetak drugih. No, shvatili ste. Do nedavno su politički i sportski smutljivci kroz različite kanale propagirali “samo 8 sportova”, a istodobno su TV prava za baš tih 8 sportova rasprodali izvan granica Hrvatske, pa danas vi morate dodatno plaćati kako biste gledali viđenije domaće lige, umjesto da ih gledate besplatno. Jasno, o tome se ne priča, a trebalo bi. Netko fino zarađuje na hrvatskome sportu baš od vas, koji uporno plaćate kabelskim vlasnicima za nešto što bi po zakonu moralo biti besplatno, ako se već financira iz vaših džepova. Ova televizija, koja je vama besplatna u svemu tome takvima, dakako, smeta…

No, u posljednje vrijeme se trudim ove tjedne preglede završavati pozitivno, pa neka i sad bude tako. Idućeg tjedna SPTV slavi 6. rođendan. Pošaljite nam na rodjendan@sptv.hr vašu originalnu čestitku, po mogućnosti video i nagradit ćemo vas. Više na našem webu i našem facebook profilu.

Moglo bi vas zanimati...