Radujte se narodi
31/03/18

Radujte se narodi

Nekako se osjećam bez veze, jer ljudi u Hrvatskoj uopće više ne uživaju u sportu. Posebno u ovo predblagdansko, božićno i novogodišnje doba. Umjesto da se radujemo, da opraštamo, da shvatimo da i sami griješimo, mi i dalje deremo po zavjerama, namještaljkama, podlim namjerama, crnini. S portala, iz novina i zvučnika samo je bitno tko je kome sudio, tko je kome dao žuti ili crveni karton, tko radi protiv koga. Kao da suci nisu ljudi sa svojim “ja”, kao da se i pogreške ne događaju, kao da stvarno cijelu Hrvatsku zanima je li netko nekome smjestio? Doduše, dobro kaže jedan moj prijatelj - možda da ipak iz skupne imenice “sport” izdvojim nogomet, pa će slika sporta u Hrvata ipak biti jasnija i bolja, sretnija, opuštenija. Ako, dakle, izbacimo nogomet iz varijable, postat ćemo sretniji. Pa hajdmo onda i iz Zakona o sportu izbaciti nogomet? Postat ćemo sretniji? Nije to nova ideja, no sve više ima istine u njoj. Stari zakon (postojeći) i sve njegove inačice nakon 2006. pisane su zapravo zbog Hajduka i Dinama, pa je doista ponekad teško nekom gimnastičkom klubu u gradiću daleko od Zagreba uopće opstati, jer zbog idiotskih dijelova zakona mora funkcionirati kao profesionalni nogometni kolektiv, što je - ipak - većini sportova i klubova (pa i u nogometu) nemoguće. No, za to kao da nikoga nije briga, unatoč punim ustima potpore sportu i sportašima. U doba dok se vladajući trude zadržati privid pravne države, pa Sabor zasjeda i subotom do kasnih i nepristojnih sati, nekako je svima, ili barem većini, izmaknuo nastavak serijala o rješavanju problema sporta u Hrvata. Podsjećam - nakon što je Janica Kostelić izabrana za državnu tajnicu, trebalo je neposredno nakon toga imenovati, ili barem raspisati javni natječaj, za članove i ustroj Državnog ureda za sport. No, ništa. I tako iz tjedna u tjedan, iako prijedlog postoji. Jedino se iz jedne vladajuće stranke prijete drugoj vladajućoj stranci da “to tako ne bude išlo…”. A što? Što je napravljeno? Janica Kostelić sama je, prepuštena čekanju milosti Vlade da joj dopusti da dobije ekipu s kojom će raditi. Dok to tako konačno ne bude, dok se vlast ne smiluje, mnogi redikuli, vlasti željni ljudski poluproizvodi, čudaci, ali čak i oni koji doista nešto znaju, bit će na puškometini unutarvladajuće koalicije, koja će (i) taj segment koristiti u nekoj svojoj “pravdi” i podizanju vlastitoga rejtinga unutar vlasti. A vi, dragi sportaši, je…. se. No, u Hrvatskoj je čista idila kako je ovih zadnjih mjeseci, a posebno ovih zadnjih dana u Rusiji. Otkad je prvi put provaljeno da je Rusija, kao država, planski dopingirala svoje sportaše i uz to masovno i sustavno prikrivala te radnje, novi Mc Larenov izvještaj išao je toliko precizno u detalje, da smo saznali kako se, zapravo, može lažirati uzorak koji bilo koji sportaš ostavi nakon doping kontrole. Uporni profesor Mc Laren, kanadski odvjetnik, nakon prvoga svojeg izvješća ostao je “na livadi” kad su ga Rusi počeli vrijeđati da nije iznio “ni jedan dokaz”. Pa je uporni profesor neki dan objavio novi svoj izvještaj na 151 stranici i - prisilio sve da zašute. Kanađanin i njegov tim su pretresli podatke o više od 1000 ruskih sportašica i sportaša, te čak izbacili podatak da ih 246 točno znalo što rade, među njima i ljetni i zimski sportaši, pa i paraolimpijci. Dokazi su jako, jako precizni. Čak smo doznali da je u “prljanju” uzoraka najbolje koristiti Nescafe ili sol, te kako, a da se uzorci mogu čak i zamijeniti, iako su u začepljenim bocama, uz tanke metalne štapiće. No, ako ste brzopleti, ostaju vam tragovi na čepu, a Mc Larenova ekipa ih je, naravno, otkrila. Uglavnom, novi izvještaj o ruskim malverzacijama vrlo je precizan i sasvim gura Rusiju van iz svih sportskih događaja idućih godina, sve dok ne dokažu da su se popravili. To bi, nagađaju neki, mogao čak biti put da se Rusiji oduzme SP u nogometu, uz neke manje razvikane, ali nikako manje događaje, kao što je SP u biatlonu npr. Ako se to dogodi, to će biti doista udarac sportu kakav je nezabilježen u povijesti, usudio bih se po snazi udara povezati ga s čuvenim najvećim bojkotima OI, kad u Moskvu 1980. nisu došli zapadnjaci, a u Los Angeles 1984. istočnjaci. Rusi, dakako, nisu baš imuni na sve to, pa osim što i dalje javno viču da je to napad na Majčicu Rusiju, ipak polako mijenjaju stvari unutar cijeloga svojega ustroja sporta. Jelena Isinbajeva, koja je bila na listi kandidata za novu predsjednicu Ruskog olimpijskog odbora, naglo se predomislila (nepristojno bi bilo napisati da su ju naglo predomislili drugi) i postat će šefica Ruske antidoping agencije, koja je u svjetskoj nemilosti od otkrivanja afere. Znači, i Putin, koji dakako da ima prste u ovako velikoj stvari, želi na ključnim mjestima najjače igrače i igračice, prema svjetskim standardima. Dakle, Putin barem nešto radi da bi spasio svoj sport i svoje sportaše. A u Hrvatskoj?

Moglo bi vas zanimati...

  • Stadion
    31/03/18 Stadion

    U državi u kojoj se već unaprijed znaju prvaci pojedinih prvenstava, uopće nije zanimljivo. Mi u...

    Saznajte više
  • Drvlje i kamenje
    31/03/18 Drvlje i kamenje

    No, živjeli! Više nam nije dosta da se u Spaladiumu i u zagrebačkoj Areni navijalo za hrvatsk...

    Saznajte više