Raste broj zaraženih

26/10/20

Raste broj zaraženih

SAŽETAK

Ministrica sporta Nikolina Brnjac ima koronu, ali radi i dalje, od kuće. Sve se, kao i hrvatski sport, odvija i dalje,

Ministrica sporta Nikolina Brnjac ima koronu, ali radi i dalje, od kuće. Sve se, kao i hrvatski sport, odvija i dalje, ali od ponedjeljka bez gledatelja, ponekad uz odgodu utakmice, jer je jedna od ekipa imala nekoliko zaraženih. I takva nam je vijest postala normalna. Kao, pa normalno je da se ne igra. Novo normalno. A zapravo bi nam normalno moralo biti da se čuvamo, da ne izazivamo vraga i da nosimo masku, dakako – i preko nosa. Fasciniraju me niškoristi nositelji maske samo na ustima, s otkrivenim nosom, iako se korona i kod testiranja traži, a sasvim sigurno i širi prvenstveno preko nosa. Takvih je, palih s Marsa, unatoč opomenama i unatoč molbama – previše. Da ne spominjem idiote koji maske uopće ne nose u tramvaju ili po dućanima Lijepe naše. Dok ne uvedemo kazne ili dok takvima netko blizak ne umre na rukama, neće shvatiti. Raste broj zaraženih…

Kako onda u takvom okružju planirati neki sportski događaj, posebno međunarodni? Najsvježiji primjer koji znam malo detaljnije je ideja Hrvatskog džudo saveza da organiziraju čak 3 europska prvenstva i dodatno Grand Prix Zagreba u džudu, od idućeg tjedna do polovice prosinca. Za početak je važno napomenuti da su hrvatski džudo djelatnici bili prvi koji su u svijetu organizirali ikakav džudo događaj nakon korone i zaustavljanja svih natjecanja. Bio je to Dubrovnik prije 3 tjedna. Pa su onda Mađari prošlog vikenda odradili, junački, Grand Slam u džudu. Barbara Matić je uzela zlato, suvereno pokorivši najbolje u svojoj konkurenciji. A sad bi ti Hrvati htjeli ne samo europska natjecanja juniora i seniora do 23 godine, nego i „pravo“ EP?

Za početak, očito se može. Čuveni epidemiolozi Hrvatske, na čelu s Capkom, kad su od džudaša čuli o kakvim se mjerama zaštite radi, rekli su – neka bude! Poreč je domaćin, pa će, po svemu sudeći, najveći problem reprezentacijama iz gotovo svih europskih zemalja najveći problem biti kako doći do tog pitoresknog gradića uz obalu Jadrana. Jer tamo je sve već spremno za „baloniranje“ prvenstava, za sada dva, možda budu i tri, odlučuje se ovih dana. Postoji i jedno razmišljanje da se Grand Prix Zagreba preseli u Poreč u prosincu, što sad zvuči malo sigurnije od traženja podobne dvorane po glavnome gradu Hrvatske. Očito je, naime, da Arena neće biti slobodna, da Dom sportova ima svoje probleme, jer se u „jedinici“ navodno ne smije ništa događati, da neke dvorane niti ne zadovoljavaju propisane uvjete, pa se nameće rješenje, samo po sebi – idemo u Istru! Jasno, kao i uvijek, postoje i druga razmišljanja, pa će se hrvatski džudaši još malo napatiti dok ne dobiju konačan odgovor oko svega.

Na žalost, nekima drugima nije tako. Vaterpolisti su, u strahu od zaraze većeg broja igrača, otkazali domaći prijateljski turnir reprezentacija zbog jedne zaraze, gimnastičari i dalje ne znaju koliko će zemalja uopće poslati sudionike na EP u Tursku. Uz to, zbog takvog razvoja stvari je s tog turnira skinuta oznaka kvalifikacija za OI, pa počinju dvojbe – ići ili ne…?

Ne bih pretjerano volio biti u koži glavnih tajnika, direktora i sličnih osoba u hrvatskom sportu. Danas jesi, sutra više nisi. Danas ti dolaze svi, sutra otkaže njih pola. Ili danas su svi zdravi, sutra više nisu. Znam da nekim djelatnicima pojedinih saveza to sve uopće nije problem, jer ionako baš previše ne rade i životare od „prvog do prvog“, dok ne dođe plaća, ali za većinu ovih drugih, nije lako…

Baš zato, ne dajte se sportaši!

JURA OZMEC

Moglo bi vas zanimati...