Slap
24/02/20

Slap

I onda netko kaže da sport nije važan dio ljudske svakodnevnice!? Do ovoga vikenda je Covid-9 bio samo-neki-virus, tamo negdje daleko, a šale s Koronom su izlazile iz svakog mobitela. Odjednom, kad je u Italiji odgođeno nekoliko utakmica nogometnog kola, Korona virus je postao sastavni dio svijesti da je tu, zapravo pred vratima. Posebno jako su reagirali dečki koji su u svoje kladioničarske kombinacije ugradili baš talijansku ligu.

Ljudi samo naizgled sport doživljavaju kao marginu. U stvarnosti o sportu puno više razmišljamo i njime se bavimo, makar i kroz priču u kafiću, na višoj razini, svakodnevno. Jedna od meni najinformativnijih internetskih stranica, kad je sport u pitanju, Inside the Games, već tjednima ima posebnu rubriku „Kriza oko korona virusa“, gdje čitam što se sve širom svijeta poduzima ne bi li se zaštitilo sportaše i gledatelje. Premještaju se prvenstva, ukidaju se dogovoreni termini utakmica, a najnovije je da se odgađa trening za olimpijske volontere u Tokiju. Međunarodni olimpijski odbor je zajedno s Organizacijskim odborom Tokija već izdao priopćenje da se termin i mjesto odigravanja Igara neće mijenjati. To, dakako, nije spriječilo jednog od kandidata za londonskog gradonačelnika da ispali kako je London, ako on postane gradonačelnik, spreman organizirati zamjenske Igre. Frajer nije normalan, ali tako je to u politici. Japanci, koji bi ga vjerojatno najradije prepustili svojoj džudo reprezentaciji da treniraju bacanja s njim, nisu uzvratili oštrom diplomatskom notom, ali su za japanske pojmove bili učinkovito jasni što misle o takvoj bedastoći. Ipak, nemojmo zaboraviti da je politika i te kako utjecala na sport u prošlosti.

Prije baš 40 godina u ovo zimsko doba Jimmy Carter je zaprijetio Sovjetskom savezu da SAD neće poslati svoje sportaše na OI u Moskvu, ako se Sovjeti ne povuku iz Afganistana do 20. veljače 1980. Svojim je sportašima izrazito zabranio odlazak u Moskvu, zaprijetio im čak i trajnim oduzimanjem putovnice. Uz to, pozvao je i ostale zemlje „zapadnog bloka“ da se priključe tom bojkotu. Konačan odgovor znamo – u Moskvi je nastupilo tek 80 zemalja, iako treba znati da je zapravo i veći broj sportaša iz zapadnih zemalja nastupilo unatoč bojkotu, ali pod olimpijskom zastavom. Sovjeti su kao odmazdu napravili sličan potez uoči Igara u Los Angelesu četiri godine poslije. I mogli su svjetski sportski čelnici lupati glavom u zid, pokušavati razuvjeriti političare, kad znamo kako je završilo. Porazom sporta.

Nemojmo smetnuti s uma da je politika već dulje u samom vrhu svjetskoga sporta i to izrazito baš posljednjih godina. Kako inače objasniti trajni pritisak na Rusiju i njezine sportaše zbog upotrijebe dopinga? Nitko nije baš toliko naivan da smatra kako su samo Rusi u sportu dopingirani, ali oni su sad već nekoliko godina pod stalnim pritiskom, zabranama nastupa i konstantnim pronalaženjem novih dokaza protiv ruskih sportaša. Da se razumijemo, naravno da ne odobravam doping, ali jednostavno bode u oči koliko se povremeni slučajevi dopinga izvan ruskog teritorija marginaliziraju. I sve to zbog ruske politike, zbog plinovoda prema Europi, zbog eksploatacije sjevernih mora, zbog zapravo tko zna čega, o čemu mi, obični ljudi, u stvari pojma nemamo.

I što nam je sad raditi? Zapravo, možemo se samo nadati da Korona neće na velika vrata ući u Europu, jer će to onda značiti i probijanje barijera u Amerikama, Africi, po cijelome svijetu. Tad će nam, ma koliko kladionice imale primamljiv pjev, biti važnije zaštititi se nego pratiti sportske događaje. Uostalom, njih neće ni biti. Pa će poput Cesarićeva slapa, satkanog od kapi, tako i svaki naš mali pokušaj zaštite od virusa pridonijeti suzbijanju boleštine.

JURA OZMEC

Moglo bi vas zanimati...