Sve po starom
23/10/18

Sve po starom

E, baš bih volio da sam vidio kako je to Mladost svladala Jug u Dubrovniku. Sigurno je bila fenomenalna utakmica. U svojoj sam ih novinarskoj karijeri prateći vaterpolo odgledao dosta, ali ovu, eto, nisam. Sirova statistika i skraćeni novinarski izvještaji ne mogu ničime dočarati ugođaj takve utakmice. No, kako su loptački sportovi u Hrvatskoj prodali pravo da ih građani Hrvatske vide na televizijskim ekranima bez naknade, potrebno je dodatno platiti da bi se takve utakmice vidjele. Sva su sportska TV prava na hrvatske klubove, a nedavno i nogometnu reprezentaciju otišla izvan granica Hrvatske, pa ako netko i ima doma neki od kabelskih kanala, sav novac koji daje ne bi li vidio kako Mladost igra protiv Juga izravno šalje izvan Hrvatske. Strancima. Kao i s online kladionicama austrijskih, čeških ili talijanskih predznaka. Naizgled je bolje i uspješnije za igrače igrati tako, jer se na domaćim kladionicama plaćaju nekakvi “glupi” porezi državi, ali malo ljudi zna da se od tih “glupih poreza” financira hrvatski sport…

I tako, u dvije stvari smo saželi neke od problema, koji hrvatski sport drže prikovanog za milodare onoga što ostaje u blagajni domaćih kladionica, a ostatak uplaćujemo izvan hrvatskih granica, jer baš mrzimo plaćati ovoj državi poreze, kad se na online kladionicama ne mora. I baš nas briga za hrvatski sport. Na naplatnoj kućici kod Ivanje Reke mi simpatični blagajnik sugerira da SPTV kupi El Clasico, jer da on jedino gleda nogomet, a preskupo mu je uzimati paket jednog od telekoma, pa mora takve utakmice gledati u birtiji, a onda mora i nešto popiti, pa se svodi na to da mu je to preskupo kako god okrene. Nije da ga baš žalim i nije, jasno, moguće, da SPTV kupi takvu utakmicu, niti nam pada na pamet. Gospodin s naplate smatra da sigurno ima sponzora koji će sve to platiti i nije mu jasno da takvih u Hrvatskoj jednostavno - nema.

Dok svi zajedno ne shvatimo da smo se odrekli hrvatskog sporta u ime vlastite komocije, hrvatskog sporta vjerojatno više neće ni biti. Uostalom, polako se počeo raslojavati iznutra. Dežurni SDUŠ-ovci, naime, zaboravili su predložiti nove članove Nacionalnoga vijeća za sport i praktički to vijeće više ne postoji. Nije da su nešto pametno radili i neke super pametne odluke donosili, no barem su imali moć savjetovati, upozoravati, nametati neki smjer državi. Sad, kad ih SDUŠ nije reanimirao, sad više ne mogu ni to. Nema ih. I? Nkom ništa, bojim se. U ovoj zemlji ni kad visoki pravosudni, policijski i ini politički dužnosnici negdje zglajzaju, pogriješe, ništa se ne dogodi. To što nema Nacionalnoga vijeća, to što iz SDUŠ-a uporno ne puštaju prijedlog Zakona o sportu, to što u istim ladicama čuči i strategija sporta, koga briga. Nitko, najvjerojatnije, neće biti ukoren, nedajbože smijenjen, udaljen iz sporta. Zauvijek.

Djeca su se vratila iz Argentine, s Olimpijskih igara mladih. Svi zborno govore kako im je super bilo, kako su se družili, zabavljali, naučili ponešto. Veslački dvojac iz Osijeka još uvijek je u šoku što su veslali samo 500 metara i još uvijek se opravdavaju, iako su to znali i prije odlaska, pa ne vidim nekog silnog razloga takvim pokušajima traženja alibija. Nije išlo. Drugi put će biti bolje, možda na “pravim” Igrama? Želim im da tako i bude. Ove su mladenačke igre i zamišljene, kao što sam već i napisao, prvo da se sponzori vide, da se iskušaju neki sportovi prije uključenja u program “pravih” Igara, a tek potom ne bi li djeca ostvarila kakve super ili manje super rezultate. Jedino u HOO-u moraju shvatiti da i u pripremi tih igara treba biti ozbiljan kao i kad su one velike u pitanju. Ne može se i ne smije se dogoditi da na OI mladih putuje curica koja nema osnovnih znanja o medijima, a to joj je trebala biti jedna od funkcija? Ne kažem i ne tvrdim da bi se vijesti iz Buenos Airesa baš nešto nezadrživo širile hrvatskim medijima, ali da bi barem postojale, to je točno. Sportske novosti i Sportska televizija sasvim sigurno bi dale i više prostora, da je bilo izvora. Ovako, mi smo na SPTV-u svaki dan imali gotovo sat vremena izvještaja, no onoga koji nam je priuštio međunarodni TV konzorcij, bez naglasaka na hrvatske sportašice i sportaše, pa makar i na njihove minute zabave.

Ali, idem malo prema najavi koja me ugodno iznenadila. Kinezi su odlučili od nas, Hrvata, učiti nogomet. Da bi to ostvarili, shvatili su da će nas najbolje uvjeriti u to ako nam izgrade nacionalni stadion, plus nekoliko kampova širom Lijepe naše, a uz to na najvišu razinu podignu rad nogometne akademije. Ma kako su se samo dosjetili? Nije valjda da su gledali finale svjetskog prvenstva i skontali da u toj maloj zemljici stvarno ima nečeg? I da bi uz nogomet mogli pogurati i neke projekte na “mala vrata” ravno u Europsku uniju, uz već razglašeni most prema jugu? Dakako da sve još moraju blagosloviti hrvatski političari, koji već sad traže načina kako si s tom akcijom upisati dodatne političke poene, pa me ne bi čudilo da Kinezi odjednom odustanu, kad s druge strane krene uobičajena priča o “postotku” svima u lancu dobijanja različitih dozvola.

I tako, ništa nova u Lijepoj našoj. Sve po starom.

Moglo bi vas zanimati...

  • Nekad i sad
    31/03/18 Nekad i sad

    Vidim, plakati se lijepe, krenula je i pruga prema novome zagrebačkom aerodromu, aktualni gradonačel...

    Saznajte više
  • Psihijatrija
    01/10/18 Psihijatrija

    Iskreno, hto sam prvi blog nakon ljeta, a na početku naše jesenske sheme početi sa sjajnim sp...

    Saznajte više