Svjetski dan sportskih novinara
29/06/20

Svjetski dan sportskih novinara

Ljudi ovih dana stvarno svašta lupetaju. Jedan je u predizbornom nastupu ustvrdio kako je važno da glasate za njega, makar se jedva jedvice, bolesni, na rubu života dovukli do birališta i makar znali da ćete idući dan umrijeti. Dobro, taj je budalaš u SAD-u, ali me ne bi čudilo da se sličan pojavi i u Hrvatskoj. Dakako, nisam ovo započeo kako bih pisao o izborima, nego me stvarno smetaju razna potpuno neshvatljiva sportska lupetanja, posebno o korona virusu, a na žalost i među novinarima. Pročitao sam, naime, nekoliko tekstova inače dobrih novinara, ali u nekoj drugoj tematici, da bih se zgrozio s kako malo poznavanja sporta i sportskoga života, a ponajmanje funkcioniranja sporta takvi novinari, pristigli iz potpuno drugih svjetova, raspolažu i o sportu, na žalost, pišu. Loše. Jasno, pod pritiskom izlaze i loši sportski tekstovi. O Zadru je sve rečeno i nema potreba vraćati se na to, jer uostalom ima i novih tema. Na primjer onaj brazilski nogometni trener, koji je zadnji put bio u hrvatskim medijima kad je Jamajka izgubila od Hrvatske na nogometnom SP, sad je ponovo ušao na neka hrvatska medijska vrata. Ne, dakako, zbog nečeg vezanog izravno uz nogomet, nego zbog konstatacije da njegovi prijatelji doma tuku žene i da je krajnje vrijeme da se vrati brazilska nogometna liga, kako bi ih oni prestali tući, jer će onda naći unutarnji mir gledajući utakmice... Molim???

I mi to moramo uopće čitati? Kao da nam nije dosta i domaćih upravljača ženskim sudbinama i tijelima, sad uvozimo brazilske ridikule i njihove misli? Sve to u trenutku kad nam dolazi Svjetski dan sportskih novinara, 2. srpnja. Dan kad bismo se svi mi u sportskom novinarstvu trebali barem na trenutak zapitati što radimo i je li to što radimo dobro za sport, za sportaše, za one koji dolaze u sport, ali i za sve naše medijske konzumente. Nije baš lako bilo biti sportski novinar, a još manje sportski medij u danima iza nas, kad je korona potjerala sve sportaše širom svijeta u kuće i zatvorila baš sva sportska borilišta i događanja. Znam da nije bilo lako, radim na televiziji koja emitira 365 dana, 24 sata dnevno. No, taj smo dio, ovdje u Hrvatskoj, rekao bih apsolvirali s vrlo dobrim. Sad treba nastaviti, ponovo biti oprezan i odgovoran, svjestan težine svake riječi koju kazujemo ili pišemo, svakog citata kojega prenosimo. Očito još nismo, barem ne svi i barem ne oni koji samo misle da poznaju sport.

Ipak, sukladno tome, raduje me jedno izvješće nastalo zbog nekih sasvim drugih potreba, izvješće o radu SPTV-a, a s naglaskom na rad SPTV-a u periodu korone. Uvjerljivo smo se u 2020. učvrstili na mjestu najgledanijeg, daleko najgledanijeg sportskog kanala u RH. Rado bih vam, kao ponosni glavni urednik, cijelo to izvješće prepisao i prezentirao, ali nije (još) namijenjeno javnosti, pa ću „ukrasti“ nekoliko rečenica koje je napisala jedna od najboljih hrvatskih konzultantica u domeni medijske revizije i učinkovite marketinške komunikacije, gđa. Jasna Hrvić Smolec: „SPTV je dosadašnjim radom potvrdila svoju misiju kao jedina TV platforma koja djeluje kao javni servis u području sporta…SPTV je od 2011. proizvela i emitirala na svojim platformama tisuće sati sportskog programa i tisuće prijenosa sportskih događaja, ispunjavajući kvalitetno svoju društvenu funkciju povećanja svijesti o ulozi nekomercijalnih sportova, sve to uz više od 70% vlastite produkcije, iako je takva produkcija kompliciranija, skuplja od svjetske produkcije, koju isključivo distribuiraju ostali sportski kanali“.

Ponavljam: daleko najgledaniji sportski kanal u RH! Pametnom dosta.

JURA OZMEC

Moglo bi vas zanimati...

  • Nekad i sad
    31/03/18 Nekad i sad

    Vidim, plakati se lijepe, krenula je i pruga prema novome zagrebačkom aerodromu, aktualni gradonačel...

    Saznajte više
  • Nova sezona
    31/03/18 Nova sezona

    Sportska televizija je nagledaniji sportski kanal u Hrvatskoj. Tako kaže ugledna firma koja se bavi...

    Saznajte više