Teorija
31/03/18

Teorija

Sandra Perković otvorila je sezonu sa 68.44 u Splitu, na zimskom bacačkom prvenstvu Hrvatske.

To je ono natjecanje na kojem Sandra obično zasjedne na vrh svjetskih ljestvica i onda kroz godinu svi uživamo u njezinim rezultatima. Nakon nekoliko godina, koliko se natječe u Splitu na ovom natjecanju, prvi put nije bacila disk preko 70 metara; čak je i zaštitnu mrežu pogađala, no piše se ono najbolje - najdulji hitac u svijetu u 2018. Vidio sam snimku njezinih bacanja, a i sama Sandra je uvjete opisala kao teške, pa je disk na ovakvoj daljini vjerojatna potvrda da najbolja hrvatska sportašica i u ovu sezonu ulazi na najbolji mogući način. To što nije odradila sve treninge zbog hladnoće i snijega, neće previše utjecati na njezine rezultate u sezoni, siguran sam. Istodobno, u Birminghamu su dvije naše preponašice na 60 metara došle do polufinala svjetskog dvoranskog prvenstva i sad nam se samo nadati da neće biti kakvih ozljeda do najvažnijeg dijela godine - europskog prvenstva. Još se vraća i Stipe Žunić, a nikad ne znate kada će Blanka ponovo reći da je spremna za natjecanja.

I dok Sandru, a i ostale perjanice hrvatske kraljice sportova pratimo očito s pozitivnim predznakom, s druge strane kao da smo jedva dočekali da Luku Modrića, najboljeg hrvatskog nogometaša, prozove DORH, a da sportska inspekcija objavi kako oni misle da je skupština HNS-a nelegalna. Kad bih bio zagovornik neke nove teorije zavjere, mogao bih ustvrditi da je krenula neka, državnim aparatom potpomognuta, hajka na hrvatski nogomet. Evo, kao dodatak toj mojoj teoriji mogao bih spomenuti kako je nedavno odlukom izvršnog odbora HNS-a gotovo pa razvlašten predsjednik Saveza, kako više nema ovlasti potpisivati velike ugovore bez potvrde svojih izvršnjaka. U ovoj priči važno mjesto zauzima i pretpostavka da se radi sve kako bi se neutraliziralo dosadašnji sustav u kojem je glavnu riječ vodio bivši izvršni dopredsjednik Nogometnog kluba Dinamo, koji se već dulje vrijeme u javnosti samo brani, pritisnut mnogim sudskim raspravama, još k tome u Osijeku. Nastavak kazuje kako je, evo baš prošloga tjedna, jedan od glavnih svjedoka u tom osječkom sudskom procesu - Luka Modrić, prozvan izravno od DORH-a da je lagao u iskazu. Nije li to dovoljan dokaz da država silom kreće u rušenje hrvatskog nogometa kakvoga ga znamo dugi niz godina i u promjenu cijele strukture, ljudi i odnosa? Pa kako bi inače, i zašto, sportska inspekcija tako naglo, brzo i učinkovito donijela svoj pravorijek o skupštini HNS-a? On nije pravovaljan, znaju to i službenici sportske inspekcije, ali je dovoljan za rasplamsavanje priča o rušenju Saveza? Uz to, da zapravo povjerljivi dokument tako brzo pronađe put do medija? Ne poklapa li se sve? U takvom udaru na nogometnu piramidu važnu ulogu igra i javnost, a put do javnosti ide preko - novinara, jasno. Važno je u cijeloj ovoj teoretskoj priči iskoristiti svaki trenutak prednosti i u sva glasila poslati zaključak sportske inspekcije, makar on bio potpuno neupotrebljiv u konačnoj odluci državne uprave, kako skupština HNS-a nije bila legalna. Svaki, baš svaki demantij, nakon takvog bombastičnog naslova postaje suvišan i manje primjećen. Usporedite: “Šuker nelegalno izabran” s jedne strane, a “HNS se brani od optužaba” s druge? Dakle, ponovo plus za onu stranu s koje država udara na nogomet.

Dobro, dosta teorija. Kakvog bi to razloga imala država mijenjati nogometni poredak? Neka pomama za novcima koje HNS vrti? Želja da lokalni političari jače vladaju nogometom? Mogućnost da se preko nogometa umili strujama s juga zemlje prije izbora? Ili se kroz tu priču provlači i budućnost cijeloga hrvatskoga sporta? Dodate li, naime, cijelom slijedu, tek da bude zanimljivije i takozvanu “Opatijsku incijativu”, vraćamo li se opet, preko nogometa, na onu teoriju prema kojoj Hrvatskoj trebaju samo 8, od države strogo kontroliranih i financiranih, sportova? Hoće li nogometno pročišćenje biti dovoljan dokaz javnosti da se sve radi zbog konačnog prosvjetljenja i okretanja u smjeru samo osam ili deset sportova? Upravo zato pitam je li sasvim nemoguća ova moja teorija od malo prije? Ili se sve to samo slučajno baš odjednom poklopilo? Kako god bilo, više je nego očito da pojedine, inače tihe i prikrivene, akcije državnih službi vrlo brzo pronalaze put do javnosti preko uglednih medija ili mnogih portala, čime se novinare koji te priče objavljuju tjera da se ravnaju više prema kriterijima žutila, nego prema kriterijima odgovornosti pisane riječi. Jednostavno nema vremena da se sve uobliči u smislenu cjelinu, jer se svako malo događaju stvari koje mogu, ali i ne moraju biti povezane. I kad već spominjem sportske novinare, ne mogu ne spomenuti da je Hrvatski zbor sportskih novinara na svečanom saboru proglasio najbolje u 2017.; Marku Cvijanoviću iz Novoga lista dodjelio naslov Novinar godine, a Tomislav Židak posthumno i Ankica Jagodar iz Sportskih novosti dobitnici su Nagrade za životno djelo. 
I iskreno, sada nam svima fali oštro Židakovo pero da nam objasni cijelu ovu nogometnu gungulu, zar ne?

Moglo bi vas zanimati...

  • Sofka
    31/03/18 Sofka

    Da, znam da će mnogi budalaši i primitivci odmah graknuti i reći mi da sam jugonostalgičar (&...

    Saznajte više
  • Ping pong diplomacija
    03/04/18 Ping pong diplomacija

    Vjerujem da se mnogi ne sjećaju, a još veći broj vas niti ne zna za pojam „ping-pong di...

    Saznajte više