Tjelovježba
31/03/18

Tjelovježba

Ministarstvo obrane je objavilo da će hrvatskim vojnicima kupiti sportsku opremu u vrijednosti od oko 23 milijuna kuna. Odmah ću to komentirati ovako: bravo! Ipak, kako sam dosta vezan uz jedan sportski klub i baš ovih je dana direktor kluba krenuo u nabavku neke opreme za članove, izračunao je da mu treba otprilike 2.000 kuna za komplet vrhunske sportske opreme, za vrhunskog sportaša, sudionika europskog prvenstva.

Znači, kad od 23 odbijemo otprilike 5 milijuna kuna na sprave, utege i slično, s preostalom svotom se može kupiti okruglo 9 tisuća kompleta vrhunske Nike opreme, pa ću pretpostaviti da će hrvatski vojnici ipak dobiti jeftiniju opremu, recimo 15-ak tisuća kompleta? I, iako vam ispada da možda sam sebe demantiram i da sam zapravo protiv ovakve nabavke za vojsku, nisam. Samo ne bih htio da nam vojska dobije neke otpatke izvađene iz starog vojnog skladišta, a da netko, po starohrvatskom dobrom običaju, višak novaca spakira u banku na Kajmanskom otočju. Što pokušavam reći? Nikako ne odobravam napade na Ministarstvo obrane, ali me u toj priči zanima može li sad država i posebno oni praznomlati u Saboru, koji misle da znaju išta o sportu, pa lupetaju, učiniti korak više ne bi li tjelovježbu vratili u - škole? Prvenstveno osnovne. Nisam slučajno rekao riječ - vratili. Danas je tjelovježba u nekim školama prisutna tek u tragovima, u nekima postoji samo na rasporedu sati, dok se u nekima uopće ne provodi. Pa deseci škola u Hrvatskoj niti nema adekvatnu dvoranu za tjelesni odgoj. Sramota. Klinci su nam sve nepokretniji, a to izgleda uopće ne zabrinjava njihove roditelje, a očito ni državu. Samo nek su nam djeca što gluplja, kao da je deviza ove države. I još: pa što ako trošimo sve više novaca na zdravstvo, iako bismo to, kao država, mogli spriječiti razvijanjem tjelovježbe kod djece.  Svakodnevnim razgibavanjem ili tjelesnom aktivnošću prokolat će krv kroz mlade mozgove i država će dobiti ljude koji znaju misliti i svojim mislima unaprijediti Hrvatsku. No to, izgleda, ovoj državi ne treba. Upravo zato je iznimno zbunjujuća vijest da se odjednom ulaže 23 milijuna kuna u sportsku opremu hrvatske vojske. S jedne strane to je super, ali s druge strane nije, jer se istodobno ništa ne čini sa školarcima. S istom svotom, pa uostalom i duplo većom, a još uvijek mizerno malom za državnu blagajnu, mogla bi se i morala vratiti tjelovježba u škole. Tada ne bismo čitali blesave novinarske članke koji napadaju Ministarstvo zbog ulaganja u sport! Tad bi tjelovježba bila dio života, dio svakodnevne potrebe, znak visokoorganiziranog društva. Djeca koja su konstantno, od prvih razreda osnovne do zadnjih razreda srednje škole imala tjelovježbu, a vikendom obavezno bila na nekakvom, makar i rekreativnom natjecanju, sa ili bez roditelja, žive u Švedskoj, Danskoj, Finskoj, ne u Hrvatskoj…moram li napominjati da su to najrazvijenije zemlje ovoga kontinenta? Jer, mi nismo razvijeni, posebno ne sve dok nam se bivši generali junače po gradskim pozornicama izvikujući riječi ponikle iz najtamnijeg perioda ove male, a tako lijepe zemlje. Uzdižu glib i mulj umjesto da kao saborski zastupnici propagiraju najosnovniju ljudsku potrebu, tjelovježbu. Ljut sam, jesam. Čak su i četnici, partizani i ustaše morali biti u kakvoj takvoj formi kako bi se mjesecima i godinama ganjali po šumama i gorama naše prošlosti. Danas se provlače samo po ustima naših političara i onih primitivnih pojedinaca, koji propagiraju ništavilo i tamu nad bezdanom, umjesto tjelovježbu u školama. Dakle i svima njima treba fiskultura, tjelesni odgoj, gombanje, tjelovježba, zovite to kako god hoćete, ali dajte djeci da ju u školama imaju! Moram, dakako, napomenuti i činjenicu da u već ranije spomenutim, razvijenijim zemljama veliki broj vrhunskih sportaša radi u vojsci svoje zemlje na način da se i dalje kao sportaši natječu za svoju zemlju. Od države za to vrijeme uredno dobijaju plaću, mirovinsko osiguranje, a na kraju sportske karijere i pravi posao, većinom profesionalca u poslovima pripreme vojnika, odnosno klasičnog trenera. Tko hoće, jasno. Tko neće, može otići svojim putem. Da…u razvijenim zemljama je tako. U Hrvatskoj je bilo, kratko, ali je ukinuto. Možda, doista, možda je ovaj čin ulaganja u sportsku opremu i nekakav početak angažmana vrhunskih hrvatskih sportašica i sportaša u vojsci? Ako je tako, onda i drugi bravo u ovom tjednom podsjetniku na stvari koje se u sportu i oko sporta događaju u Hrvatskoj i u svijetu.

Moglo bi vas zanimati...

  • Zar i ti, Tine?
    05/11/18 Zar i ti, Tine?

    Malo me nema u domovini, a odmah svi polude. Dobro, neki očito imaju dulji stadij ludila.

    Saznajte više
  • Psihijatrija
    01/10/18 Psihijatrija

    Iskreno, hto sam prvi blog nakon ljeta, a na početku naše jesenske sheme početi sa sjajnim sp...

    Saznajte više