Vjeko
31/03/18

Vjeko

Godinama već pratim što se događa u Vaterpolskom klubu Jug iz Dubrovnika. Odradio sam pregršt prijenosa sjedeći pored bazena, još dok je u njemu voda bilo toliko zelena da se nije dno vidjelo ili dok se uopće nije igralo u Gružu, nego u Kuparima, a onda i u novom bazenu ljepotanu kakav je danas. Imao sam već sreću s njima slaviti naslov europskih prvaka, ali sam i bio u prilikama da su mi iza komentatorskog mjesta namjerno parkirali idiota s brodskom sirenom. Čak sam imao iznimnu privilegiju da mi je ime bilo na nekom transparentu Jugovih navijača, kad su u Gružu bili uvjereni da ću u prijenosima navijati za Mladost. Zapravo, rijetke su situacije da mi neki član Uprave Juga nije i prije i poslije utakmice predbacivao upravo to. No, baš svaki put sam znao da je u pitanju veliki klub. I onda kad sam ih pratio po europskim destinacijama, i onda kad sam utakmice gledao na televiziji jer ih je komentirao netko drugi, i onda kad sam rezultate čitao s internetskih portala kao sad u subotu navečer.

Ljudi su, dakako, nešto sasvim drugo. Točno je, ljudi stvaraju ozračje, ljudi pišu povijest, ljudi su ti koji odlučuju o klupskoj politici, o tome koji će igrači igrati, a koji ne ili tko će morati otići iz kluba. A ljudi je u Gružu i oko kluba bilo različitih, što je normalno. Bilo je onih koji su htjeli jedno, kao i onih koji su se takvim idejama protivili. No, baš takva je situacija potrebna da se klub održi na visokoj razini. I, dobro je, sad se ponovo pokazalo da su oni koji su na čelu Juga dobro odlučili.

Ova odluka, naime, dovođenje Vjekoslava Kobešćaka na kormilo momčadi, možda je i najvažnija u povijesti kluba, barem u novijoj povijesti. Dovesti trenera iz Zagreba, iz Mladosti, u Dubrovnik, da vodi perjanicu dubrovačkoga sporta potez je vrijedan skidanja kape, ali i potez za koji sad netko u Gradu slobodno smije reći - ja sam ga doveo i biti čašćen barem do početka nove sezone. Nikako to ne pišem zato što Vjeku smatram svojim (sportskim) prijateljem, nego zato što kao novinar koji godinama prati vaterpolo Vjeku smatram izgrađenim i potpunim trenerom, koji je svakako na klupi Juga (i) u subotu navečer pokazao da je sjajan strateg, odličan taktičar, poznavatelj vlastitih snaga i ono što svaki trener mora biti - svjestan svojih osobnih mana, te mana svoje momčadi. Pravi trener, a ponavljam - Vjeko to jest, zna kako smiriti svoje “luđake”, kako ukalupiti “otkačene”, kako usmjeriti momčad da diše kao jedno, kako svakodnevno na ulicama slušati beskonačne savjete “znalaca” ili ideje članova Uprave i kako, na koncu, uzeti europsko zlato!

Veliki su treneri sjedili na klupi Juga, pa i osvajali europske pokale, ostavljali traga u domaćem i europskom vaterpolu, a sad im se priključio i Vjeko Kobešćak, vaterpolist, reprezentativac i trener koji do prije godinu i pol dana nije ni sekunde bio ni u kojem drugom klubu osim u Mladosti. A sad je, kao “građanin” Dubrovnika, uzeo sve! U istoj je sezoni Vjeko, usudit ću se to napisati, možda napravio i koračić više od svih onih koji su u povijesti vodili Jug. Naime, uzeo je domaće prvenstvo, domaći kup, regionalnu ligu i sad naslov europskoga prvaka. Više nema, to je 4 od 4. U doba prošlih velikana i velikih uspjeha znalo se događati da se neki od trofeja u sezoni i nije uzeo, a u tim sezonama definitivno nije bilo takvog zahtjevnog sustava u čak 4 natjecanja, koji je klubovima natrpao ponekad i 3 “odlučujuće” utakmice u tjedan dana. A u svim je usponima ove sezone Jug imao i te kako zahtjevne utakmice, od riječkoga Primorja u domaćim ili srbijanskih i crnogorskih klubova u regionalnim obračunima, pa do Pro Recca i Olympiacosa sad u Budimpešti, igrajući čak i utakmicu više, jer nisu baš bili uvjerljivi u prvoj fazi natjecanja, pa su morali osigurati ulazak među 4 najbolja.

Niti smijem, niti bih ikada pisao o nekim privatnim Kobešćakovim događajima kroz povijest odrastanja, ali i oni su, uz stotine, tisuće klupskih i reprezentativnih utakmica, te milijune sati treninga izgradili ovakvoga Vjeku Kobešćaka. I, jasno, sjedenje na klupi uz Ratka Rudića u velikim uspjesima, ali i u nekim neuspjesima hrvatskoga vaterpola. Veliki je vaterpolski mag osjetio što može taj mladi trener uz njega naučiti i nesebično mu je pružio mogućnost da se “prikopča” na znanje i nauči stvari koje ni 500 knjiga ne mogu pružiti. To dodate na 25 godina igračke karijere i dobijate trenera koji - zna!
I što sad? Kad u tako zahtjevnoj sredini kao što je Dubrovnik, posebno kad je Jug u pitanju, već u prvoj pravoj sezoni uzmete baš sve što se nudilo, iduće sezone se očekuje…još više! Da, više, iako je to, dakako, nemoguće. No, dubrovački zahtjevi prema sadašnjem treneru bivat će sve viši i sve jači. I na ulici i u uredu Uprave. Na to se Vjeko definitivno mora pripremiti. On sad više nema opravdanja za neosvajanje istih 4 natjecanja i dogodine, pa je i te kako važno uvjeriti Upravu kluba da Jugu trebaju igračka pojačanja, a koja će to pojačanja biti - zna Vjeko. Valjda.

Moglo bi vas zanimati...

  • Osnove sporta
    31/03/18 Osnove sporta

    Definitivno bismo svi trebali početi učiti osnove sporta. Sportaši, treneri, novinari, a onda...

    Saznajte više
  • Kros SN
    23/04/18 Kros SN

    Ako je netko samo i djelomično posumnjao da bi se sport u Hrvatskoj, a posebno u Zagrebu, mogao ugas...

    Saznajte više