ZG sramota
09/03/20

ZG sramota

Odmah na početku zahvalio bih se Jürgenu Kloppu što je unatoč svjetskoj slavi smogao snage i izrekao da nešto ne zna. Sad je manje važno što se radilo o koronavirusu, jer je Klopp jasno rekao da nema što za odgovoriti o toj boleštini, da postoje ljudi koji od njega bolje znaju, a važnije je da je to jednostavno - rekao. Kad bi sportaši, treneri, sportski i ini dužnosnici prihvatili ovaj način razmišljanja, bilo bi nam super. I mi novinari ponekad se previše divimo slavnim i uspješnim sportašima ili trenerima i čeznemo za rečenicama u kojima oni objašnjavaju povijest svijeta, pisanje romana, biologiju mora ili načine kiseljenja zelja, pa se onda i ljudi iz sporta osjećaju boljima i bitnijima nego što zapravo jesu i onda baš lupetaju svašta. Klopp, eto, nije.

Neki je dan Thomas Bach, predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora sazvao press konferenciju, objavivši nakon dvodnevne sjednice izvršnog odbora kako je MOO postigao novu razinu u ravnopravnosti spolova u sportu tijekom olimpijskih igara, dopustivši po prvi put u povijesti da, između ostalih važnih stvari na istu temu, zastavu na otvaranju nose sportaš i sportašica zajedno. Već vidim Sandru Perković i Valenta Sinkovića kako gaze tartan tokijskog stadiona držeći zajedno hrvatsku trobojnicu. Uz to, Bach je potvrdio da će Igre u Tokiju biti najbliže ikad u povijesti sudjelovanju žena u programu - planirano je bilo 50%, ali dogurali su do “samo” 48%! No, džaba mu bila tema, kad su akreditirani novinari u prizemlju hotela Palace u Lausanni idućih 21 od ukupno 23 pitanja posvetili - koronavirusu i otkazu Igara. Da, činjenica je da bi otkazom najveće svjetske sportske svečanosti MOO pretrpio i izravne i neizravne financijske štete u iznosu od otprilke osam stotina milijuna dolara. Da, činjenica je da bi i Japan još godinama spajao sve troškove i najavljena ulaganja, koje bi otkazom igara izgubio, od predviđenog prihoda od ulaznica do “uzalud” izgrađenih ili obnovljenih objekata, pa i turističkog prihoda. Činjenica je i da bi neki sportaši imali gadnih problema u svojim karijerama, pa i u opravdavanju financijskih ulaganja i sponzorskih ugovora, ali je činjenica je i to da je Bach izričito naglasio - Igara će biti u terminu koji je zapisan! Što bi drugo trebao reći? Nagađati što bi bilo kad bi bilo? Hoće li ako…? Da je olimpijski pokret tako slabašan, da se bavi nagađanjima, pretpostavkama i propitkivanjima baš svakog novinarskog pitanja, ili otkazom Igara samo zato jer nekom fali naslovnica “Igre otkazane”, odavno ga ne bi bilo. Ako je olimpizam preživio terorizam, aktivizam, bojkote, zika virus, pa čak i političare, znači da je jak, da ima svoja rješenja, da se znaju postaviti. Nitko nikad nije rekao da se Igre neće odgoditi, pa možda i zauvijek otkazati, ali tako uporno inzistirati na tome je više nego suludo. Stvari treba pratiti, procjenjivati i vagati, pa kad se neće moći drugačije, onda Igre otkazati, u to sam siguran, no dok tako nije, stvarno je bespotrebno i naporno svakoga dana nagađati o sudbini tokijskih igara. Jedini uporniji su navijači splitskog nogometnog kluba koji svakodnevno smjenjuju i postavljaju trenere. Već godinama.

Upravo zato su i razmišljanja Marija Stanića o Hajduku takva da ih treba i ovdje malo pojasniti i naglasiti. Zanimljivo, u nedavnom intervjuu se i on pozvao na Kloppa, ali ne po istoj stvari kao ja ovdje, nego o procesu nastajanja pravoga kluba. Taj period traje, kaže Stanić pozivajući se na Kloppov način rada, čak četiri godine! Treba vremena, očito je, a svakako bi Mariju i Igoru i svima ostalima trebalo osigurati taj kontinuitet. No, bojim se da ga neće dobiti uz okružje kojemu je važnije prazniti klupsku blagajnu nego ju puniti, ali možda se sad varam, možda se nešto pozitivno dogodi, iako nakon dva poraza i to baš protiv Dinama i Rijeke, te gubljenja druge pozicije na ljestvici…ne bih rekao.

U Zagrebu, istodobno, prenapuhana i nikome jasno čemu korisna Ustanova za upravljenje sportskim objektima svoje je uposlenike obavijestila da svakoga dana svakih sat vremena moraju kontrolirati tko i zašto trenira na sportskim terenima Sportskoga parka Mladosti. Dakako, to ničemu ne služi, osim vjerojatno konačnom udarcu na sport u tom dijelu Zagreba, ne bi li se sportaši Mladosti izbacili i tamo se napravilo nekoliko hotela i luksuznih dućana. Uposlenici su se vrlo brzo dosjetili da ne moraju oni to kontrolirati, nego da to rade treneri koji bi istodobno morali raditi s djecom. Tisućama djece. Jasno, na ovaj način njihov osnovni trenerski posao postaje manje važan, a djeca ostaju bez pravoga treninga, jer svakih sat vremena njihovi većinom akademski obrazovani treneri moraju hodati po parku samo zato da bi nekome tko ni sam ne zna zašto donijeli papir na kojem piše koliko je ljudi i koji su to imenom i prezimenom u prošlih sat vremena bilo na bazenu, u odbojkaškoj dvorani, na atletskom stadionu…. Volio bih, očekivao bih, nadam se da će svoje u zaštitu sportaša Grada Zagreba reći oni koji su tu ne samo da sport financiraju, nego i da ga grade i štite - predstavnici Saveza sportova Grada Zagreba.

Ne bude li njihove reakcije, onda treba napisati samo jednu riječ - sramota!

JURA OZMEC

Moglo bi vas zanimati...

  • Viva Jugoplastika
    28/10/19 Viva Jugoplastika

    Nama u Hrvatskoj uopće ne fali sportskih slavlja. Ako nema nešto novo, podsjetimo se na ne&sc...

    Saznajte više
  • Ozračje
    31/03/18 Ozračje

    Dobro, priznajem, mislio sam da će čitatelji moći bez mojega bloga ljeti i da neću imati potrebe pis...

    Saznajte više