Na današnji dan prije 30 godina Hrvatska je osvojila prvo olimpijsko zlato od samostalnosti, a to su uspjeli naši rukometaši slavivši u dramatičnom finalu OI-a u Atlanti 1996. protiv Švedske s 27-26.


Hrvatska je samo mjesec mjesec dana prije izgledala izuzetno slabo na na Europskom prvenstvu u Španjolskoj. Bez prave igre, atmosfere, s narušenim odnosima, pa izbornikovom ostavkom u završnici turnira i osvojenim petim mjestom, nitko nije mogao ni sanjati što će se dogoditi 35 dana poslije.


Ali kao i mnogo puta u povijesti, Hrvatska se dignula iz pepela i poput feniksa pokorila cijeli rukometni svijet u Atlanti te otišla u legendu. U samo nekoliko dana nakon europske smotre, za novog izbornika postavljen je, danas na žalost pok. Velimir Kljaić. I sve se promijenilo te na kraju pretvorilo u jednu od najljepših i najvećih hrvatskih sportskih priča. Oni koji su imali sreću da budu u blizini te reprezentacije, a posebno novinari koji su je pratili, mogu napisati knjigu o tom čudesnom pothvatu, zgodama i nezgodama koje su nas pratile, osebujnim treninzima Velimira Kljaića pa do života u olimpijskom selu o kojemu je već snimljen cijeli jedan film.


A put do olimpijskog zlata u najkraćem tekstu, izgledao je ovako. Već u prvom susretu protiv Švicarske hrvatski rukometaši gubili su gotovo cijeli susret. U jednom trenutku čak šest razlike (13:19), da bi na kraju “iščupali“ tijesnu pobjedu 23:22. Nakon toga slijedile su pobjede protiv Kuvajta (31:22), USA (35:27), i povijesna pobjeda protiv jedne od najmoćnijih reprezentacija svijeta u tom trenutku Rusije (25:24).


Iz tog susreta još će se prepričavati lukavstvo pok. Velimira Kljaića koji je u ključnom trenutku, u posljednjoj minuti susreta, na vrata Valtera Matoševića da pokuša obraniti sedmerac. I onda ga neočekivano kratko pozvao na razgovor u zadnji trenutak da mu da još neki savjet i tako dodatno podigne nervozu kod izvođača Dmitrija Torgovanova. A veliki Kljun je rekao Valteru otprilike ovako: „On (papak) misli da znam kako će pucati, nemam pojma, idi na vrata, spusti se pa ako obraniš dobro, ako ne idemo dalje“. I Valter je obranio taj sedmerac pri rezultatu 24:24, a na drugoj strani u brzoj akciji briljantni Božidar Jović zabio je pogodak s devet metara i praktički nas odveo u polufinale.


Znaju mnogi za još jednu mudrost našeg pokojnog izbornika, kada je posljednji susret u skupini sa Švedskom igrao bez četvorice najboljih igrača, čuvajući ih za Francusku. Osjetio je dobri stari Kljun da ćemo s Francuskom igrati lakše nego sa Španjolskom, ali bi se sa Šveđanima opet mogli naći u finalu i nije propustio priliku da ponešto i sakrije od legendarnog Bengta Johanssona.


Nakon što su naši dečki u polufinalu pobijedili Francusku 24:20, a Švedska dobila Španjolsku 25:20, slijedilo je veliko finale. Bio je to susret koji je pokazao svu raskoš hrvatskog talenta, nevjerojatnu snagu, karakter i upornost. Šveđani su u susret ušli kao apsolutni favoriti, kao svjetski i europski prvaci. I jedino što je toj generaciji nedostajalo bilo je olimpijsko zlato. Sve medalje prije toga dali bi za ovu. Ali tog 4. kolovoza, puno toga pitalo se i Hrvatsku. Već na poluvremenu, naši dečki imali su velikh pet pogodaka prednosti (16:11). Švedska se dakako nije predala, opasno nas je “stiskala“ u nastvaku. U jednom trenutku približila se na samo pogodak zaostatka , ali nije uspjela doći do pobjede. Pogodak odluke, 13. sekundi prije kraja zabio je Nenad Kljaić s crte.


Sreći i veselju nije bilo kraja. Hrvatska je postala olimpijski pobjednik i ispisala jednu od najnevjerojatnijih stranica hrvatske sportske povijesti, o kojoj rukometni svijet priča i dan danas.


Zlatne medalje hrvatskim rukometašima uručio je Antun Vrdoljak koji je u ime MOO-a bio zadužen za rukometni turnir u Georgia Domu. Hrvatsku zastavu na najvišem jarbol , i hrvatsku himnu prvi put u povijesti na Olimpijskim igrama osigurali su nam:


IGRAČI: Venio Losert, Valter Matošević, Patrik Ćavar, Vladimir Jelčić, Irfan Smajlagić, Vladimir Šujster, Slavko Goluža, Goran Perkovac, Valner Franković, Zlatko Saračević, Istok Puc, Zoran Mikulić, Bruno Gudelj, Alvaro Načinović, Božidar Jović i Nenad Kljaić


STRUČNI STOŽER: pok. Velimir Kljaić, pok. Vlado Nekić, Zdenko Zorko, Vladimir Rončević, Stanislav Peharec, Damir Suman, Josip Guberina


(HRS/SPTV)