Sofka
31/03/18

Sofka

Da, znam da će mnogi budalaši i primitivci odmah graknuti i reći mi da sam jugonostalgičar (što je u ovoj zemlji uvreda samo u tim slojevima društva), ali sport je u Jugi bio bolje organiziran i opsluživan nego što je to Hrvatska ikada imala u zadnjih 25 godina postojanja organiziranog hrvatskog sporta. Nisu bitni razlozi ili ljudi, ali u ta neka vremena prelaska na Lijepu našu kao jedinu himnu, spominjanje SOFKE bila je čak gora uvreda od ove da sam ja jugonostalgičar, pa se dobre stvari u organizaciji sporta zapravo nisu jednostavno preuzele, nego su izmišljavane skroz nove. I pogrešne, kako imamo prilike vidjeti. No, ako je svjetla u tunelu ikad bilo, izgleda da se prošloga četvrtka dogodio proboj i da bi hrvatski sport mogao zaživjeti, ako mu dopuste da zaživi. Kratki podsjetnik za one rođene poslije 1980. - SOFK ili u govoru SOFKA je u ovom tekstu oznaka za Savez organizacija fizičke kulture, a ne ime filma rađenog na osnovu elemenata romana “Nečista krv” Bore Stankovića. Ustroj u kojem se financiranje znalo točno u dinar (tadašnja valuta) za nekoliko godina unaprijed i u kojemu se prema postojećim tablicama valorizirao uspjeh i osiguravale isplate, stipendije i svi troškovi za svaki mjesec u godini, izravno iz državne ili lokalne blagajne, kroz stručno organiziran sustav na državnoj i potom republičkoj, pa i gradskoj razini, bez da je nekakav pomoćnik ministra tjerao samovolju i blokirao cijeli sport samo zato jer nije izabran za glavnoga tajnika olimpijskoga odbora (pardon, tada: komiteta). To je bila SOFKA, u osnovi. Ako novi Središnji ured za sport zaživi i ako dobije snagu koju je nekada imala SOFKA, nikome bolje.
No, da bi takvu snagu dobio, nužno je da se što prije organizira, da mu državne institucije, posebice financijske, vjeruju i da se zakoni koji sad postoje primjenjuju. Neki od tih zakona se, naravno, trebaju brzinski prilagoditi činjenici da bi u sportu moglo biti i sponzora, kad bi ova država takvima davala neku povlasticu. Za sada država takve tretira kao najveće lopove koji kroz sport isključivo i samo peru lovu. I inače su nam svi zakoni, a posebice Zakon o sportu prepuni onoga što se ne smije i kako sprječavati, a ne i onoga što bi se moglo otvoriti, dati poticaj i podršku. Jedna udruga čak, uporno, pokušava doraditi cijeli taj loše napisani zakon samo kako bi iz nogometa izbacila jednog jedinog čovjeka! Baš smo idioti. No, vraćam se Središnjem uredu. Dakako da nitko ne očekuje da nova zakonska regulativa ili nomenklatura sporta prekopira ono što je do 1990. bilo “in”, ili da se poziva na tekovine narodnooslobidilačkog rata, ali ovdje sugeriram da se osnovni postulat, koji imamo u Zakonu sportu, da je sport djelatnost od iznimnog interesa za državu - primjenjuje!

Pisanje novoga zakona, novi ustroj, novi ljudi, ili stari ljudi, svejedno. Važno je da, kad već krećemo ispočetka, kad smo već spremni za resetiranje sustava, ne napravimo pogrešku i samo instaliramo nove programe, informatičkim rječnikom rečeno. Nije, slažem se, baš sve toliko loše u postojećem zakonu ili u postojećoj nomenklaturi sportova ili u postojećem ustroju, ali je vrlo loše u postojećem sustavu financiranja, u kojemu se niti u ožujku nema pojma koliko će novaca hrvatski sport dobiti za tu tekuću godinu. To je prestrašno. Kako bi na taj način mogli npr u atletskom savezu predvidjeti rezultate Sandre, Sare i Blanke (i još njih 100), kad ne mogu planirati troškove za sezonu, za pripreme, za natjecanja, vitaminizaciju….? Dobro, u tom su konkretnom savezu ove godine, koliko me informatori kazuju, ionako ostali u plusu skoro 400 tisuća kuna, jer ne znaju kako ih knjižiti pa ih nisu ni trošili (ali znaju pričati da nisu dobili novce), pa bi novi ured i novi ustroj morao znati rješiti i takve probleme i pomoći savezima, ili pojedincima iz sporta, ili lokalnim sportskim zajednicama, a u konačnici Sandri, Sari i Blanki (i njima još 100) da normalno treniraju i da nas čine ponosnima na svim natjecanjima kamo odu. Ako uopće odu, ako država ne zaboravi platiti svoj dio HOO-u ili ako onaj isti pomoćnik ministra samoinicijativno ne odluči da “baš neće platiti…”.

Nije sramota prekopirati dobro, sramota je dobro (ili dijelove dobroga) proglasiti nostalgijom i užasom, pa bježati od toga. Treba napokon popu reći pop, a bobu bob, odnosno stvarno napraviti tu kategorizaciju sportova i nacionalni plan razvoja sporta, treba se za nešto opredjeliti. Iako sam žestoki protivnik da se Hrvatska opredjeli za 8 sportova koje će finacirati, a ostali neka se snalaze, nisam protivnik konačnog podvlačenja crte, na osnovu jasnih i svima prihvatljivih kriterija. 

A Središnji je ured taj koji mora započeti, napokon, razdvajati žito od kukolja.

Moglo bi vas zanimati...

  • Teorija
    31/03/18 Teorija

    Sandra Perković otvorila je sezonu sa 68.44 u Splitu, na zimskom bacačkom prvenstvu Hrvatske. To...

    Saznajte više
  • Kros
    31/03/18 Kros

    Ne znam jeste li ikad bili na Krosu Sportskih novosti? Pri tom ne mislim jeste li se baš natj...

    Saznajte više